Duhovna stvarnost

Širiti milost na druge

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 4:32-35

32 A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Nijedan nije govorio za svoje imanje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko. 33 Apostoli su s velikom silom svjedočili uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila na svima njima. 34 Jer nijedan među njima nije bio u oskudici. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce koje su za to dobivali. 35 I stavljali su pred noge apostolima. A davalo se svakome koliko je tko trebao.

… i velika je milost bila na svima njima. Jer nijedan među njima nije bio u oskudici.

Djela ap. 4:33,34

PRIJE nego što smo ga posvojili, naš je sin živio u domu za nezbrinutu djecu. Kada smo došli po njega da ga odvedemo kući, rekli smo mu da uzme svoje stvari. Nažalost, nije imao ništa. Presvukli smo ga u odjeću koju smo donijeli i ostavili nešto odjeće za drugu djecu. Iako sam bila tužna zbog toga što nije imao ništa, bila sam sretna što ćemo ubuduće moći podmiriti njegove tjelesne i duševne potrebe.

Nekoliko godina poslije susreli smo osobu koja je prikupljala pomoć za obitelji u potrebi. Moj je sin želio darovati svoje plišane životinje i dio ušteđevine koju je imao kako bi pomogao. S obzirom na njegovu prošlost, mogao je (s pravom) biti skloniji tome da ljubomorno čuva svoje stvari.

Nadam se da je razlog njegove velikodušnosti isti kao i onaj rane crkve: »… i velika je milost bila nad njima svima. Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao« (r. 33,34, K. S.). Vjernici su dragovoljno prodavali svoje imetke kako bi podmirili potrebe jedni drugih.

Kad vidimo potrebe drugih, bilo materijalne bilo nematerijalne, neka Božja milost djeluje u nama tako snažno da postupimo kao i oni, dragovoljno darujući iz srca onima kojima je potrebno. To nas čini posudama Božje milosti jer kao braća i sestre mi smo »jedno srce i jedna duša« (r. 32).

– Kirsten Holmberg

Bože, lakše nam je davati jer znamo da ćeš ti providjeti.