S nama u dolini
Pročitajte: Psalam 23
ništa mi ne nedostaje.
2 Na zelenim poljanama pusti me da sjedim
i počinem kraj mirnih voda.
3 On mi krijepi dušu.
Zbog svoga imena vodi me pravim stazama.
4 Ako bih morao i putovati tamnom gudurom,
ne bojim se zla jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i tvoja palica me tješe.
5 Spremaš preda mnom stol
naočigled mojim neprijateljima.
Glavu mi mažeš uljem;
moja se čaša prelijeva.
6 Samo će me sreća i milost pratiti
kroz sve dane života moga
i stanovat ću u kući Gospodnjoj
dok živim.
Ako bih morao i putovati tamnom gudurom, ne bojim se zla jer ti si sa mnom.
Psalam 23:4
DOK je Hannah Wilberforce (teta britanskog borca za ukidanje ropstva Williama Wilberforcea) umirala, napisala je pismo u kojemu je spomenula što je čula o smrti vjernika u Isusa: »Sretan je dragi čovjek koji je otišao u slavu, u Isusovu prisutnost, kojega je volio iako ga nije vidio. Srce mi je tuklo od radosti.« Tada je opisala vlastitu situaciju: »Ja, bolje i gore; Isus, »dobar kao i uvijek«.
Njezine me riječi tjeraju na razmišljanje o Psalmu 23. gdje David piše: »Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom« (r. 4, K. S.). Te riječi posebno su snažne, jer tamo, usred doline sjene smrti, Davidov doživljaj Boga postaje duboko osoban. Prelazi s razgovora o Bogu na početku psalma – »Gospod je moj pastir« (r. 1), na razgovor s Njim – »jer ti si sa mnom« (r. 4).
Utješno je znati da je svemogući Bog koji je »od vijeka do vijeka« (90:2) toliko suosjećajan da prolazi s nama i kroz najteža mjesta. Bilo da se naša situacija popravlja ili pogoršava, možemo se obratiti svome Pastiru, Spasitelju i Prijatelju jer je on »dobar kao i uvijek«. Toliko je dobar da je pobijedio i samu smrt, a nama omogućio stanovati »u kući Gospodnjoj« dok god živimo (23:6).
– James Banks
Pastiru naš, hvala ti na savršenoj vjernosti i dobroti. Pomogni nam da to nikada ne zaboravimo.