Proglasite slobodu
24. studenoga
On me poslao da... navijestim zarobljenima slobodu, vezanima otkupljenje...
Izaija 61:1
Izaija 61:1
Obični ljudi iznimne vjere
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 11:1,32-40
1 A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.
32 I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. 33 Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34 ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske. 35 Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće. 36 Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice! 37 Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti. 38 Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama.
39 Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja, 40 jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva.
32 I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. 33 Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34 ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske. 35 Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće. 36 Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice! 37 Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti. 38 Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama.
39 Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja, 40 jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva.
Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja.
Hebrejima 11:39
KADA je Anita preminula u snu na svoj devedeseti rođendan, tišina njezina odlaska odražavala je tišinu njezina života. Kao udovica, bila je posvećena svojoj djeci, unucima i prijateljstvu s mlađim ženama u crkvi.
Anita nije bila iznimna u nekom talentu ili postignućima, no njezina duboka vjera u Boga nadahnjivala je one koji su ju poznavali. »Kad ne znam što učiniti s problemom», rekao je moj prijatelj, »ne razmišljam o riječima poznatog propovjednika. Razmišljam o onome što bi rekla Anita.«
Mnogi od nas su poput Anite – obični ljudi koji žive običnim životima. Naša imena nikada neće biti u vijestima, niti će izgraditi spomenike u našu čast. Ali život koji se živi s vjerom u Isusa nikada nije običan. Neki od ljudi u 11. poglavlju Poslanice Hebrejima nisu imenovani (r. 35-38); išli su putem neizvjesnosti i primili su »pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja« (r. 39). Ipak, jer su poslušali Boga, njihova vjera nije bila uzaludna. Bog je iskoristio njihove živote da pridonesu da drugi dođu do savršenstva (r. 40).
Ako se osjećate obeshrabreno zbog naizgled običnog života, sjetite se da život s vjerom u Boga ima značenje za čitavu vječnost. Iako smo obični, naša vjera može biti izvanredna.
– Karen Huang
Živjeti život s vjerom u Boga nije lako. Ipak, želimo ti vjerovati. Pomogni nam.