Kada se treba žrtvovati

Pročitajte: Poslanica Galaćanima 5:22-26

22 A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost 23 krotkost, umjerenost; protiv takvih nema zakona. 24 A koji pripadaju Kristu Isusu, raspeli su tijelo sa strastima i požudama. 25 Ako po Duhu živimo, i hodajmo u Duhu!
26 Ne tražimo tašte slave, ne izazivajmo jedni druge i ne zavidimo jedni drugima!

A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, umjerenost.

Galaćanima 5:22,23

U veljači 2020. godine, dok je pandemijska kriza COVID-19 tek počinjala, pogodila me zabrinutost novinske kolumnistice. Bismo li se voljno samoizolirali, pitala se, promijenili radne navike, manje putovali i kupovali kako se drugi ne bi razboljeli? »Ovo nije samo provjera bolničkog sustava«, napisala je, »već naše spremnosti da se potrudimo za druge.« Odjednom, potreba za vrlinom bila je vijest na naslovnici.

Može biti teško ispuniti tuđe potrebe dok smo zabrinuti za svoje. Srećom, ne ostaje sve samo na želji da udovoljimo potrebama. Možemo tražiti od Duha Svetoga ljubav da nismo ravnodušni, da donesemo radost gdje je tuga, mir gdje je tjeskoba, strpljivost i blagost da ne reagiramo burno, dobrotu da skrbimo o drugima, vjernost da ispunimo svoja obećanja, krotkost umjesto grubosti i umjerenost koja će nas podići iznad samoživosti (Galaćanima 5:22,23). Iako u svemu tome nećemo biti savršeni, pozvani smo puniti se Duhom (Efežanima 5:18).

Autor Richard Foster jednom je svetost opisao kao sposobnost da se učini ono što treba, kada treba. A takva je svetost potrebna svaki dan, ne samo u pandemiji. Imamo li sposobnost žrtvovanja radi drugih?

– Sheridan Voysey

Duše Sveti, danas nas ispuni snagom da učinimo ono što treba učiniti.