Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 32:1-5
5 Tada priznah tebi svoj grijeh
i ne zatajih svoju krivnju.
Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!«
I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
Rekoh: »Priznat ću Gospodu svoje opačine!« I tada si oprostio krivnju mojega grijeha.
Psalam 32:5
KAD sam bila tinejdžerica, mama je na zidu naše dnevne sobe naslikala sliku koja je tamo ostala nekoliko godina. Prikazivala je drevnu grčku scenu razrušenog hrama s bijelim stupovima, razbijenom fontanom i slomljenim kipom. Dok sam promatrala helenističku arhitekturu koja je nekada odisala slavom i ljepotom, pokušavala sam zamisliti što ju je uništilo. Bila sam znatiželjna, pogotovo kad sam počela proučavati propast nekada velikih i uspješnih civilizacija.
Izopačenost i bezobzirno uništavanje koje danas vidimo oko sebe mogu biti zabrinjavajući. Prirodno je da to pokušavamo objasniti pokazujući na ljude i narode koji su odbacili Boga. Ali ne bismo li trebali pogledati sebe? Sveto nas pismo upozorava da smo licemjeri kad druge pozivamo da se okrenu od svojih grješnih putova, a da istodobno dublje ne zavirimo u svoja srca (Matej 7:1-5).
Psalam 32. poziva nas da vidimo i priznamo vlastiti grijeh. Tek kad prepoznamo i priznamo svoj grijeh, možemo doživjeti slobodu od krivnje i radost istinskog pokajanja (r. 1-5). I dok se radujemo spoznaji da nam Bog nudi potpuno oproštenje, tu nadu možemo podijeliti s drugima koji se također bore s grijehom.
– Cindy Hess Kasper
Oče, zahvaljujemo ti na daru oproštenja. Pomogni nam da prije kritike drugih preispitamo vlastito srce.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga