Crkvena zajednica

Pročitajte: Poslanica Hebrejima 10:19-25

19 Imamo dakle, braćo, osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa 20 koji nam je otvorio put novi i živi zavjesom, to jest svojim tijelom. 21 Imamo i velikoga svećenika nad Božjom kućom. 22 Zato pristupajmo istinitim srcem u punini vjere, srca očišćenog od ljage na savjesti, i tijela opranog čistom vodom!* 23 Čvrsto držimo nadu, jer je vjeran onaj koji je obećao, 24 i pazimo jedni na druge u poticanju na ljubav i dobra djela. 25 Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge tim više što vidite da se približava Dan.

Ne propuštajmo svoj sastanak, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedni druge.

Hebrejima 10:25

ODRASTAO sam kao najstariji sin propovjednika. Svake nedjelje očekivanja su bila jasna: morao sam biti u crkvi. Moguće iznimke? Možda kad sam imao znatno povišenu temperaturu. Ali iskreno rečeno, volio sa ići u crkvu, čak sam nekoliko puta bio vrlo uzbuđen. No, svijet se promijenio, i broj onih koji redovito idu u crkvu nije ono što je bio. Naravno, prvo pitanje je zašto? Odgovori su brojni i različiti. Spisateljica Kathleen Norris uspoređuje ih s pastorovim odgovorom na pitanje: »Zašto idemo u crkvu?« Rekao je: »Idemo u crkvu zbog drugih ljudi. Možda vas netko tamo treba.«

To ni u kojem slučaju nije jedini razlog, ali njegov odgovor u skladu je s riječima pisca Poslanice Hebrejima. On pozivao vjernike da ustraju u vjeri. Da bi u tome uspjeli, ne smiju propuštati »svoj sastanak« (r. 25). Zašto? Zato što će si u protivnom uskratiti nešto važno. Neće moći bodriti jedni druge (r. 25). Potrebno nam je to uzajamno ohrabrivanje, poticanje »na ljubav i dobra djela« (r. 24).

Braćo i sestre, nastavite se okupljati jer možda vas tamo netko trebati. A jednako tako možda ćete i vi trebati nekoga.

– John Blase

Nebeski Oče, dok se okupljamo da bismo te štovali i slavili, pomogni nam hrabriti druge u tvoje ime. Oprosti nam kad zanemarimo ovo drugo jer smo previše zaokupljeni sobom.