Usprkos kušnjama
25. studenoga
Psalam 100:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 12:12-21
A oko ne može reći ruci: »Ne trebam te.«
1 Korinćanima 12:21
JIA Haixia izgubio je vid 2000. godine. Njegov prijatelji Jia Wenqi ostao je bez ruke kao dijete. Ali pronašli su način da zaobiđu svoje teškoće. »Ja sam njegove ruke, a on moje oči«, kaže Haixia. Zajedno mijenjaju svoje selo u Kini.
Od 2002. prijatelji su započeli pošumljavati ogoljeli okoliš u blizini njihova doma. Svaki dan Haixia se penje na Wenqijeva leđa kako bi prešao rijeku do željenog mjesta. Wenqi zatim nogom podiže držalo lopate, stavlja ju između ramena i obraza i kopa rupu. Zatim u nju sadi mlado stablo koje pridržava Haixia. I dok jedan kopa, a drugi zalijeva, obojica sade drveće – do sada više od 10.000. »Radeći zajedno, uopće se ne osjećamo hendikepiranima«, kaže Haixia. »Mi smo tim.«
Apostol Pavao uspoređuje crkvu s tijelom u kojemu svaki dio treba drugi da bi mogao funkcionirati. Da su crkva samo oči, ne bi bilo sluha; da su samo uši, ne bi bilo osjetila mirisa (r. 4-17). »Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebaš mi’« (r. 21, K. S.), kaže Pavao. Svatko od nas ima svoju ulogu u Crkvi na temelju svojih duhovnih darova (r. 7-11,18). Kao Jia Haixia i Jia Wenqi, kad nadopunjujemo jedni druge, možemo unijeti promjenu u svijet.
Dva su čovjeka udružila svoje sposobnosti da pošume zapušteni okoliš svoga sela. Kakva slika Crkve na djelu!
– Sheridan Voysey
Duše Sveti, hvala ti što si nam dao duhovne darove i postavio nas na mjesto u Tijelu gdje smo potrebni.
25. studenoga
24. studenoga
23. studenoga
21. studenoga