Duhovna stvarnost

Spomenuti u molitvi

by · Published · Updated

Pročitajte: Knjiga Postanka 30:1-2,22-24

1 Kad Rahela vidje da ne rađa djece Jakovu, poče Rahela zavidjeti svojoj sestri i reče Jakovu: »Daj mi djece, inače ću umrijeti!« 2 Tada se Jakov rasrdi na Rahelu i reče: »Zar sam ja, a ne Bog, koji ti uskrati blagoslov djece?«
22 I spomenu se Bog Rahele, usliša je i darova joj radosti majčine. 23 Ona zatrudnje i rodi sina. Tada reče: »Oduze Bog moju sramotu.« 24 I nadjenu mu ime Josip i reče: »Neka mi Gospodin pridoda još jednoga sina!«

I spomenu se Bog Rahele, usliša je i darova joj radosti majčine.

Postanak 30:22

U jednoj velikoj afričkoj crkvi pastor je pao na koljena i molio se Bogu: »Sjeti nas se!« Dok je to molio, mnoštvo je odgovaralo plačući: »Sjeti nas se, Gospodine!« Gledajući to na YouTubeu, iznenadila sam se i meni su potekle suze. Molitva je snimljena prije nekoliko mjeseci, no podsjetila me na djetinjstvo kada sam čula pastora naše crkve kako Bogu upućuje istu molitvu. »Sjeti nas se, Gospodine!«

Kao dijete pogrešno sam zaključila da Bog ponekad zaboravi na nas. No »njegova mudrost nema granica… On zna sve« (Psalam 147:5; 1 Ivanova 3:20), on nas uvijek vidi (Psalam 33:13-15) i njegova ljubav »nadilazi svaku spoznaju (Efežanima 3:17-19). Štoviše, kao što vidimo u hebrejskoj riječi zakar, koja znači ‘spomenuti se’, kada nas se Bog »spomene«, tada on čini nešto za nas. Zakar također znači zauzeti se za nekoga. Stoga, kad »se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji… pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala« (Postanak 8:1). Kad se Bog »spomenu« nerotkinje Rahele, »darova joj radosti majčine. Ona zatrudnje i rodi sina« (30:22,23).

Veliko je povjerenje zatražiti od Boga u molitvi da nas se spomene! On će odlučiti kako će odgovoriti. No možemo biti sigurni da naša molitva znači da tražimo Boga da djeluje.

– Patricia Raybon

Bože, kada trebamo tvoju pomoć, spomeni nas se!