Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Skrivanje od Boga
Pročitajte: Knjiga Postanka 3:1-10
1 Zmija je bila lukavija od svih životinja zemaljskih što ih je bio učinio Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Je li doista kazao Bog da ne smijete jesti ni s kojeg drveta u vrtu?«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
Postanak 3:9
ZAŽMIRILA sam i počela glasno brojiti. Moji prijatelji iz četvrtog razreda iskrali su se iz sobe i posakrivali. Pretražila sam hodnik i zavirila u svaki ormar, ali nisam nikoga pronašla. Osjećala sam se smiješno kad je Hana napokon iskočila iz svoga skrovišta od paprati koja je visjela sa stropa. Naime, lišće biljke samo joj je sakrilo glavu, a ostatak tijela mogao se vidjeti cijelo vrijeme!
Budući da je Bog sveznajući, kada su se Adam i Eva ‘sakrili’ pred Gospodinom Bogom u rajskom vrtu (r. 8), on ih je vidio. No oni se nisu igrali skrivača; odjednom su postali svjesni što su loše učinili – jeli su s drveta za koje im je Bog rekao da ne jedu – i bilo ih je sram.
Adam i Eva pobunili su se protiv Boga – nisu poslušali njegove upute što ne smiju činiti. Umjesto da se ljutit udalji od njih, Bog ih je potražio, pitajući Adama »Gdje si?« (r. 9). Naravno da je znao gdje su, no želio im je pokazati da je milosrdan.
Ja nisam mogla vidjeti svoju prijateljicu koja se sakrila, ali Bog nas uvijek vidi i poznaje – njemu smo uvijek na vidiku. Baš kao što je tražio Adama i Evu, Isus je i nas potražio i pokazao svoju ljubav »kad smo bili još grješnici« tako što »umre za nas« na križu (Rimljanima 5:8). Ne moramo se više skrivati.
– Kirsten Holmberg
Oče, hvala ti što si pokazao svoju ljubav i milosrđe za nas unatoč tome što činimo stvari koje te žaloste.