Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
On ti se raduje pun veselja. On obnavlja svoju ljubav. On kliče nad tobom pun radosti.
Sefanija 3:17
SUBOTOM poslijepodne to je miran park uz rijeku. Šetači prolaze, ribiči zamahuju štapovima za pecanje, riječni galebovi se bore oko ribe i ostataka hrane, a moja žena i ja sjedimo i gledamo jedan par. Tamnoputi su, možda u kasnim četrdesetima. Ona sjedi i gleda mu u oči, dok joj on, bez trunke sramežljivosti, pjeva ljubavnu pjesmu na svom jeziku, nošenu povjetarcem da ju svi čujemo.
Taj divan prizor potaknuo me je na razmišljanje o Sefanijinoj knjizi. Isprva ćete se možda zapitati zašto. U Sefanijino doba Božji je narod postao bahat i štovali su lažne bogove (1:4,5), a izraelski proroci i svećenici bili su oholi, oskvrnjivali su Svetište i kršili Zakon (3:4). U većem dijelu knjige Sefanija objavljuje predstojeći Božji sud ne samo Izraelu nego i svim narodima na zemlji (r. 8).
Ipak, Sefanija predviđa nešto drugo. Iz toga mračnog doba proizići će narod »što će tražiti utočište u Gospodnjem imenu« (r. 12). Tim će ljudima Bog biti poput zaručnika koji uživa u svojoj ljubljenoj: »On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani« (r. 17, K. S.).
Stvoritelj, Otac, Ratnik, Sudac. Sveto pismo koristi mnoge naslove za Boga. Ali koliko nas vidi Boga kao Pjevača kojemu je na usnama ljubavna pjesmu za nas?
– Sheridan Voysey
Veliki Pjevaču, radujemo se što kličeš nad nama.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga