Duhovna stvarnost

Preko granica znanja

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:7-18

7 Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas. 8 U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; 9 progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo. 10 Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu. 11 Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu. 12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 13 Pismo kaže: »Vjerovao sam, zato sam govorio.« Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama. 15 Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.

Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.

2 Korinćanima 4:18

BIO je to težak dan za mojeg supruga. Saznao je da će, poput mnogih drugih, ostati bez posla jer je obolio od bolesti COVID-19. Vjerovali smo da će Bog podmiriti naše osnovne potrebe, no neizvjesnost je bila zastrašujuća.

Boreći se s pomiješanim osjećajima, sjetila sam se pjesme reformatora iz 16. stoljeća, Ivana od Križa. Pjesma Krenuo sam, nisam znao kamo, opisuje čudo putovanja predanja kada, idući »preko granica znanja«, učimo »razaznati božansko u svim njegovim oblicima«. I upravo smo to moj suprug i ja pokušali učiniti: preusmjeriti pogled s onoga što možemo kontrolirati i razumjeti na neočekivano, skrovito i prekrasno Božje djelovanje koje možemo pronaći svuda oko sebe.

Apostol Pavao pozvao je vjernike na putovanje od vidljivoga do nevidljivoga, od vanjske do unutarnje stvarnosti, i od privremenih borbi u »vječnu slavu koja sve nadvisuje« (r. 17). On to nije učinio jer mu je manjkalo suosjećanja za njihove nevolje. Znao je da će biti teško ostaviti ono što su razumjeli, da bi iskusili utjehu, radost i nadu koje su im bile prijeko potrebne (r. 10,15,16). Mogli su doživjeti čudo Kristova života koji sve čini novim.

– Monica La Rose

U svijetu boli i neizvjesnosti pomogni nam slijediti te i kad ne razumijemo čudo tvojega života koji udahnjuje novi život posvuda oko nas.