Božje veleposlanstvo
11 Jer svaki koji se uzvisi, ponizit će se, a tko se ponizi, uzvisit će se.«
12 A gostoprimcu reče: »Kad pozivaš na objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti! 13 Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe! 14 Blago onda tebi! Jer ti oni ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih.«
Nego kad pozivaš na gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe! Blago onda tebi!
Luka 14:13,14
LUDMILLA, osamdesetdvogodišnja udovica, proglasila je svoj dom u Češkoj Republici – Veleposlanstvo kraljevstva nebeskog. »Moj dom je produžetak Kristova kraljevstva«, rekla je. Radosno dočekuje neznance i prijatelje koji su povrijeđeni i u potrebi. Pruža im gostoprimstvo, topli obrok ili mjesto gdje će prenoćiti – uvijek praćeno suosjećajnošću i molitvom. Oslanjajući se na pomoć i nadahnuće Duha Svetoga u skrbi za potrebite, ona uživa u načinima na koje Bog uslišava njihove molitve.
Ludmilla služi Isusu otvarajući svoj dom i srce, za razliku od uglednog farizeja u čijem je domu Isus objedovao jedne subote. Isus je svojem domaćinu rekao da bi u svoj dom trebao pozivati »prosjake, sakate, hrome i slijepe« – a ne one koji bi mu mogli uzvratiti (r. 13). Dok Isusove riječi upućuju na to da je farizej ugostio Isusa iz ponosa (r. 12), Ludmilla mnogo godina poslije poziva ljude u svoj dom kako bi mogla biti »oruđe Božje ljubavi i njegove mudrosti«.
Ponizno služenje drugima jedan je od načina na koji možemo biti »predstavnici kraljevstva nebeskog«, kako kaže Ludmilla. Bez obzira na to možemo li neznancima ponuditi krevet ili ne, tuđe potrebe možemo staviti ispred svojih na različite i kreativne načine.
– Amy Boucher Pye
Kako ćemo proširiti Božje kraljevstvo u svojem dijelu svijeta možda već danas?