Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Brižnost Božja
Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 19:4-10,15-18
4 Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjedne onda pod jednu smreku. Želio je još samo umrijeti i molio se: »Dosta je toga. Uzmi, Gospodine, moj život; jer nisam bolji od svojih otaca!« 5 Potom leže i zaspa pod smrekom. Odjednom ga taknu Gospodnji anđeo i reče mu: »Ustani i jedi!« 6 Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati. 7 Ali anđeo dođe još jednom, takne ga i reče: »Ustani i jedi! Jer ti je put dalek.«
8 Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba. 9 Tamo potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada mu dođe riječ Gospodnja. On ga upita: »Što radiš ovdje, Ilija?« 10 On odgovori: »Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.«
8 Ustao je, jeo i pio, i putovao je, okrijepljen tim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba. 9 Tamo potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada mu dođe riječ Gospodnja. On ga upita: »Što radiš ovdje, Ilija?« 10 On odgovori: »Pun sam revnosti za stvar Gospodina, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše tvoj zavjet, tvoje žrtvenike razvališe i tvoje proroke pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi.«
15 Nato mu zapovjedi Gospodin: »Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i kad dođeš tamo, pomaži Hazaela za aramskoga kralja. 16 Jehua, Nimšijeva unuka, pomaži za kralja nad Izraelom! A Elizeja, Šafatova sina, iz Abel Mehole, pomaži za proroka umjesto sebe! 17 Tko tada uteče Hazaelovu maču, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče Jehujevu maču, njega će pogubiti Elizej. 18 Ali ja ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća: sve koji ne saviše svojega koljena pred Baalom, i sve koji ga svojim ustima ne poljubiše.«
Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jeo je i napio se i opet legao spavati.
1 Kraljevima 19:6
JEDNOM sam čuo poslovnog čovjeka kako opisuje godine provedene na fakultetu kao vrijeme kada se zbog depresije često osjećao bespomoćno i beznadno. Nažalost, nikada nije razgovarao s liječnikom o tome, već je počeo smišljati drastičnije planove – u knjižnici se predbilježio za knjigu o samoubojstvu i odredio datum kada će si oduzeti život.
Bog se brine za bespomoćne i obeshrabrene. Vidimo to u njegovu postupanju s likovima iz Biblije tijekom njihovih mračnih razdoblja. Kad je Jona htio umrijeti, Bog je s njim započeo razgovor (Jona 4:3-10). Kada je Ilija zamolio Boga da mu oduzme život (1 Kraljevima 19:4), Bog mu je dao »pržen kolač i vrč vode« da ga okrijepi (r. 5-9), blago mu se obratio (r. 11-13) i pomogao da vidi da nije sam kao što je mislio (r. 18). Bog prilazi malodušnima i pomaže im.
Knjižnica je obavijestila studenta da ga čeka njegova knjiga. Ali u zbrci, poruka je otišla na adresu njegovih roditelja. Kad ga je majka nazvala, sva izbezumljena, shvatio je koliko bi njegovo samoubojstvo moglo biti razorno. Bez te zabune, kaže, danas ga ne bi bilo.
Ne vjerujem da je tog studenta spasila sreća. Bilo da je riječ o kruhu i vodi ili ‘pogrešnoj adresi’, kada nam tajanstvena intervencija spašava živote, to je brižnost Božja.
– Sheridan Voysey
Bože, hvala ti što se brineš za bespomoćne i beznadne.