Ponos i obmana

Pročitajte: Obadija 1:1-4
1 Viđenje Obadijino.
Ovako veli svemogući Gospodin o Edomu:
Od Gospodina smo čuli ovaj glas,
među narode je bila poslana ova vijest:
»Ustajte! Dići ćemo se na nj u boj!
2 Gle, učinit ću te malim među narodima.
Prezren ćeš biti preko mjere.
3 Oholost tvojega srca te zaludjela.
U kamenitim rasjeklinama stanuješ,
imaš svoje sjedište na visini.
Zato misliš u sebi:
Tko me može oboriti na zemlju?
4 I visoko si sagradio svoje gnijezdo kao orao,
jest, pod same zvijezde.
Ipak sam te odatle oborio dolje«,
govori Gospodin.

Oholost tvojega srca te zaludjela.

Obadija 1:3

BOŽE ljubavi, hvala ti za tvoje blage, poticajne opomene. Pognutih ramena promrmljala sam te teške riječi. Bila sam tako bahata i mislila da mogu sve sama. Mjesecima sam uživala u uspješnim poslovnim projektima. Priznanja su me uljuljkala u uvjerenje u moje sposobnosti, bez potrebe za Božjim vodstvom. Trebao mi je izazovan projekt da shvatim da nisam tako pametna kao što sam mislila. Moje ponosno srce prevarilo me u uvjerenju da ne trebam Božju pomoć.

Moćno kraljevstvo Edom Bog je kaznio zbog njegove oholosti. Kraljevstvo je bilo smješteno u planinskom području, što ga je činilo naizgled neosvojivim za neprijatelje (r. 3). Edomci su bili bogat narod. Nalazili su se na sjecištu strateških trgovačkih putova i obilovali bakrom, visoko cijenjenom kovinom u drevnom svijetu. Zbog dobara koja su imali u izobilju, postali su bahati. Vjerovali su da je njihovo kraljevstvo nepobjedivo, čak i dok su ugnjetavali Božji narod (r. 10-14). Ali Bog im je preko proroka Obadije objavio svoju presudu. Narodi će ustati protiv Edomaca, a nekoć moćno kraljevstvo bit će prezreno »preko mjere« (r. 1,2).

Ponos nas obmanjuje i mislimo da možemo živjeti kako hoćemo, bez Boga. Čini da se osjećamo neosjetljivima na autoritet, opomene i slabost. Ali Bog nas poziva da se ponizimo pred njim (1 Petrova 5:6) i izaberemo pokajanje.

– Karen Huang

Oče, molimo te, daj nam ponizno srce.