Neka vam po bogatstvu svoje slave dade da se po njegovu Duhu učvrstite za nutarnjeg čovjeka.

Efežanima 3:16

PAUCI. Ne znam nijedno dijete koje ih voli. Barem ne u svojoj sobi… prije spavanja. Jedne večeri dok se spremao na spavanje, moja je kći ugledala jednoga opasno blizu svog kreveta. »Taataaa!!! Paauuk!!!« vikala je. Unatoč svoj odlučnosti, nisam mogao pronaći osmonogog uljeza. »Neće ti učiniti ništa«, uvjeravao sam ju. Nije pomoglo. Tek kada sam joj rekao da ću ostati uz njezin gornji ležaj kreveta na kat i čuvati stražu, pristala je otići u krevet. Cijelo sam ju vrijeme držao za ruku. Rekao sam joj: »Jako te volim. Tu sam. Ali znaš što? Bog te voli i više od mene i mame. I vrlo je blizu. Kada se bojiš, pomoli mu se…« Činilo se da je to pomoglo i brzo je mirno zaspala.

Sveto pismo nas opetovano uvjerava da je Bog uvijek blizu (Psalam 145:18; Rimljanima 8:38,39; Jakovljeva 4:7,8), ali ponekad nam je teško to vjerovati. Možda se zato Pavao molio da vjernici u Efezu shvate tu istinu (Efežanima 3:16). Znao je da kad smo uplašeni, lako zaboravimo da je Bog blizu. Baš kao što sam ja s ljubavlju bio uz svoju kćer kad se te večeri spremala na spavanje, tako je i naš nebeski Otac pun ljubavi uvijek samo jednu molitvu udaljen od nas.

– Adam Holz

Gospodine, hvala ti što nas voliš, što si blizu i što te uvijek možemo pozvati u pomoć.