Jedno tijelo
9. prosinca
1 Korinćanima 12:26
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti.
Ivanova 15:5
KONAČNO je došao taj dan – dan kada sam shvatio da moj otac nije neuništiv. Kao dječak poznavao sam njegovu snagu i odlučnost. U dobi kad sam bio mladić, ozlijedio je leđa i shvatio sam da je moj otac ipak smrtan. Ostao sam s roditeljima kako bih ocu pomogao otići u kupaonicu, pomoći mu pri odijevanju, čak sam mu pomagao da ustima prinese čašu vode – što je za njega bilo ponižavajuće. Napravio je nekoliko pokušaja da ostvari male zadaće, ali je priznao: »Ne mogu ništa učiniti bez tvoje pomoći.« S vremenom se potpuno oporavio, ali to nas je iskustvo obojicu naučilo nečemu važnom: trebamo jedan drugoga.
Iako trebamo jedni druge, još više trebamo Isusa. U 15. poglavlju Evanđelja po Ivanu nalazimo sliku čokota i loze, sliku koju uvijek moramo imati pred očima. No jedna misao, iako ohrabrujuća, može također poremetiti naše samopouzdanje. Misao da ne trebamo pomoć. Isus je jasan: »Jer bez mene ne možete učiniti ama baš ništa« (r. 5, Novi zavjet živim riječima). Krist govori o donošenju ploda, kao što su »ljubav, radost, mir« (Galaćanima 5:22), ključnim osobinama učenika. Donositi plod je život na koji nas Isus poziva, a jedino potpuno oslanjanje na njega daje nam plodonosni život, život na Očevu slavu (r. 8).
– John Blase
Oče, ne možemo ništa učiniti bez tebe.
9. prosinca
7. prosinca
6. prosinca