… jer putujemo u vjeri, a ne u gledanju.

2 Korinćanima 5:7

IMPALA, vrsta antilope, može skočiti do tri metra uvis i deset metara udalj. To je nevjerojatna sposobnost i bez sumnje bitna za opstanak u afričkoj divljini. Ipak, u mnogim ćete zoološkim vrtovima vidjeti da impale borave u prostorima ograđenima metar visokim zidom. Kako ih tako nizak zid može spriječiti od bijega iz njihovih nastamba? Može! Impale nikada neće skočiti ako ne vide mjesto na koje će se prizemljiti. Zid ih drži u ograđenom prostoru jer ne vide što je s druge strane.

Ni mi ljudi nismo drukčiji. Želimo znati ishod prije nego što nešto započnemo. Život vjere, međutim, rijetko kada tako funkcionira. Pišući crkvi u Korintu, Pavao ih je podsjetio: »Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja« (r. 7, K. S.).

Isus nas je naučio moliti: »Budi volja tvoja; kako na nebu, tako i na zemlji!« (Matej 6:10) Ali to ne znači da ćemo unaprijed znati ishod. Živjeti po vjeri znači vjerovati njegovim dobrim nakanama čak i kada su obavijene velom tajne.

Usred životnih neizvjesnosti, možemo vjerovati njegovoj nepogrešivoj ljubavi. Bez obzira na to što nam život donese, mi se »trsimo da mu omilimo« (2 Korinćanima 5:9).

– Bill Crowder

Oče, paralizirani smo neizvjesnošću i strahom. Molimo te da upravljaš naše korake putem kojim želiš da idemo – vjerujući ti da će se ispuniti volja tvoja.