Naš dio, Božji dio

Pročitajte: Knjiga Postanka 12:1-9
1 Jednoga dana reče Gospodin Abramu:
»Idi iz svoje zemlje
i od svojega roda i iz doma svojega oca
u zemlju koju ću ti pokazati!
2 Jer učinit ću te velikim narodom,
i blagoslovit ću te,
proslavit ću tvoje ime.
Ti ćeš proširiti blagoslov.
3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju
i proklet ću one koji tebe proklinju.
U tebi će biti blagoslovljena
sva plemena na zemlji.«
4 I pođe Abram, kako mu je bio zapovjedio Gospodin, i s njim pođe Lot. Sedamdeset i pet godina bilo je Abramu kad iseli iz Harana. 5 I uze Abram Saraju, svoju ženu, i Lota, sina svojega brata, i sve blago, što su ga imali, i svu družinu, što su je bili dobili u Haranu, i izađoše da se zapute u kanaansku zemlju. Kad dođoše u kanaansku zemlju, 6 prođe Abram zemlju sve do svetišta Šekema, sve do hrasta More. Kanaanci su tada prebivali u zemlji. 7 Tada se Gospodin ukaza Abramu i reče: »Potomcima tvojim dat ću ovu zemlju.« I načini ondje žrtvenik Gospodinu, koji mu se bio ukazao. 8 Potom ode odatle dalje u gore istočno od Betela i postavi šator između Betela na zapadu i Aja na istoku; tu načini Gospodinu žrtvenik i prizva ime Gospodnje.
9 Onda se diže Abram i ode dalje prema Negebu.

»Idi iz svoje zemlje… u zemlju koju ću ti pokazati! I pođe Abram kako mu je bio zapovijedio Gospodin…!«

Postanak 12:1,4

KADA su moju prijateljicu Janice zamolili da bude voditeljica svog odjela na poslu nakon samo nekoliko godina rada, bila je dirnuta. Iako se molila za to i osjećala da ju Bog potiče da prihvati imenovanje, ipak se bojala da se neće moći nositi s odgovornošću. »Imam tako malo iskustva. Bože, zašto me stavljaš na to mjesto ako ću biti neuspješna?«

Poslije je Janice čitala o Božjem pozivu Abramu u 12. poglavlju knjige Postanka i primijetila da je njegova uloga bila otići u zemlju koju ću mu Bog pokazati… »I pođe Abram…« (r. 1,4). To je bio radikalan potez, jer nitko u drevnom svijetu nije tako što učinio. Ali Bog je tražio od njega da mu vjeruje ostavljajući sve što je poznavao, a on će mu dati ostalo. Identitet? »… učinit ću te velikim narodom…« Skrb? »… i blagoslovit ću te…« Ugled? »… proslavit ću tvoje ime.« Svrhu? »Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju…« (r. 2,3). Na tom putu učinio je neke velike pogreške, ali »vjerom posluša Abraham… Izađe ne znajući kamo ide« (Hebrejima 11:8).

Ta spoznaja skinula je veliki teret s Janiceina srca. »Ne moram se brinuti hoću li biti uspješna u poslu«, rekla mi je poslije. »Moram samo vjerovati Bogu.« On nam daje dar vjere koja nam je potrebna, stoga povjerimo mu svoj život.

– Leslie Koh

Dragi Bože, želimo ti predati svoje strahove i brige, učiniti svoj dio kao što ti činiš svoj.