Znakovi života

Pročitajte: Jeremija 29:4-14
4 »Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog, svim zarobljenicima koje sam dao odvesti iz Jeruzalema u Babilon. 5 Gradite kuće i stanujte u njima! Sadite vrtove i jedite njihove plodove! 6 Uzimajte žene i imajte sinove i kćeri! Uzimajte za svoje sinove žene i dajite svojim kćerima muževe da oni dobiju sinove i kćeri! Množite se tamo i ne umanjujte se! 7 Tražite blagostanje gradu u koji sam vas odveo, i molite se za nj Gospodinu, jer je njegovo blagostanje vaše blagostanje. 8 Jer ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: Nemojte da vas zalude vaši proroci, što su među vama, i vaši vračevi! Ne slušajte svoje sanjare koji sami kažu da sanjaju! 9 Jer vam oni prorokuju laži u moje ime. Ja ih nisam poslao, govori Gospodin.«
10 Ovako još veli Gospodin: Istom kad prođe punih sedamdeset godina, pohodit ću vas i izvršit ću na vama riječ spasenja, i vratit ću vas na ovo mjesto. 11 Jer ja znam koje misli nosim za vas, govori Gospodin. Odluke su na spasenje, a ne na nesreću, da vam dam budućnost punu nade. 12 Kad me zazovete i idete i pomolite se meni, uslišat ću vas. 13 Kad me potražite, naći ćete me. Jest, tražite me svim srcem. 14 I dat ću vam se, da me nađete – govori Gospodin. Okrenut ću vašu sudbinu i sabrat ću vas iz svih naroda i iz svih mjesta kamo sam vas razagnao, govori Gospodin, i dovest ću vas natrag na mjesto odakle sam vas odveo.

… pohodit ću vas i izvršit ću na vama riječ spasenja…

Jeremija 29:10

KADA je moja kći dobila par rakova, kućnih ljubimaca, napunila je stakleni spremnik pijeskom da bi se mogli penjati i kopati. Opskrbila ih je vodom, proteinima i ostacima povrća. Djelovali su sretno, pa nam je bio šok kada su jednoga dana nestali. Posvuda smo ih tražili. Konačno, saznali smo da su vjerojatno u pijesku i da će tamo ostati oko dva mjeseca dok ne odbace ljuske.

Prošla su dva mjeseca, a onda još jedan mjesec. Počeli smo se brinuti da su uginuli. Što smo duže čekali, postajala sam nestrpljivija. Tada smo, konačno, vidjeli znakove života i rakovi su izmilili iz pijeska.

Pitam se je li Izrael sumnjao da će se Božje proročanstvo za njih ispuniti kada su živjeli kao prognanici u Babilonu. Jesu li očajavali? Jesu li se brinuli da će tamo ostali zauvijek? Bog im je preko proroka Jeremije rekao: »… ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto (Jeruzalem)« (K. S.). Naravno, sedamdeset godina poslije Bog je učinio da perzijski kralj Kir dopusti Židovima da se vrate i obnove svoj hram u Jeruzalemu (Ezra 1:1-4).

U razdobljima čekanja, kada se čini da se ništa ne događa, Bog nas nije zaboravio. Duh Sveti pomoći će nam razviti strpljenje i znat ćemo da je on Davatelj nade, Čuvar obećanja i Onaj koji kontrolira budućnost.

– Jennifer Benson Schuldt

Bože, pomogni nam sačuvati vjeru u tebe dok čekamo.