Tada reče Bog: »Neka bude svjetlost!« i bi svjetlost.

Postanak 1:3

GODINE 1876. izumitelj Alexander Graham Bell prvi put u povijesti izgovorio je nekoliko riječi kroz telefonski uređaj. Nazvao je svoga pomoćnika Thomasa Watsona i rekao: »Watsone, dođi ovamo. Želim te vidjeti.« Isprekidano i nejasno, ali razumljivo, Watson je čuo što je Bell rekao. Prve riječi koje je Bell izgovorio kroz telefonsku liniju dokazale su da je osvanuo novi dan za ljudsku komunikaciju.

Stvarajući zoru prvoga dana u pustoj i praznoj zemlji (r. 2), Bog je izgovorio svoje prve riječi zapisane u Svetom pismu: »Neka bude svjetlost!« (r. 3). Te su riječi bile ispunjene kreativnom snagom. Bog je govorio i ono što je rekao postalo je (Psalam 33:6,9). Rekao je: »Neka bude svjetlost« i tako je bilo. Njegove su riječi donijele trenutačnu pobjedu jer su tama i kaos ustupili mjesto sjaju svjetlosti i reda. Svjetlost je Božji odgovor na vladavinu tame. I kada ju je stvorio, »vidje Bog da je svjetlost bila dobra« (Postanak 1:4).

Prve Božje riječi i dalje su moćne u životima vjernika u Isusa. Sa svitanjem svakoga novog dana kao da Bog ponavlja svoje izgovorene riječi u našim životima. Kada tama – doslovno i metaforički – ustupi mjesto sjaju njegove svjetlosti, možemo ga slaviti i priznati jer nas je pozvao i uistinu nas vidi.

– Marvin Williams

Stvoritelju svjetlosti, slavimo te što si rastjerao tamu svijeta i otvorio nam oči za svoju prisutnost.