Starca ne kudi, nego ga upozori kao oca, mlađe muškarce kao braću, starice kao majke, mlađe žene kao sestre, sa svom čistoćom!

1 Timoteju 5:1,2

KAD me je voditelj savjetovališta upitao bih li razgovarao s njom, zatekao sam Karen crvenih očiju i uplakana lica. U dobi od četrdeset dvije godine Karen je čeznula za brakom, a sada je jedan muškarac pokazivao zanimanje za nju. No taj je muškarac bio njezin šef – i već je imao ženu.

Uz brata koji ju je okrutno zadirkivao i oca koji nije mario za nju, Karen je rano otkrila da je osjetljiva na ponašanje muškaraca. Obnovljena vjera dala joj je nova načela prema kojima je mogla živjeti, no njezina je čežnja ostala, a ovaj tračak ljubavi koji nije mogla imati bio je mučan.

U iskrenoj i snažnoj molitvi Karen je priznala svoje iskušenje, predala svoju čežnju Bogu i otišla s osjećajem olakšanja.

Toga sam dana shvatio značenje Pavlova savjeta da se ponašamo kao braća i sestre u vjeri (r. 1,2). Način na koji prihvaćamo ljude određuje način na koji razgovaramo s njima. Doživljavanje suprotnog spola kao obitelj pomaže nam da se prema njima ponašamo pristojno i s poštovanjem.

Karen je poznavala samo muškarce koji su ju ponižavali. Trebala je nekoga s kim bi mogla razgovarati. Ljepota Evanđelja je u tome što pruža upravo to – braću i sestre da nam pomognu suočiti se sa životnim problemima.

– Sheridan Voysey

Dragi Oče, hvala ti za braću i sestre koji su blizu.