Oboje je istinito
4 A Josip pozva braću: »Pristupite samo bliže k meni!«
Kad pristupiše bliže, reče: »Ja sam vaš brat Josip, koga prodadoste u Egipat. 5 Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato što me ovamo prodadoste, jer Bog me posla pred vama da vas uzdrži na životu! 6 Već dvije godine vlada glad u zemlji, a bit će još pet godina za kojih ne će biti ni oranja ni žetve. 7 Ali Bog me posla pred vama da uzdrži vaše pleme na zemlji i da vam očuva život čudesnom pomoći. 8 Tako me dakle ne poslaste vi ovamo, nego Bog. On me učini ocem faraona i gospodarom cijele njegove kuće i vladarom čitave egipatske zemlje. 9 Pođite sad brže k ocu i javite mu: Ovako poručuje tvoj sin Josip: Bog me učini gospodarom svega Egipta! Dođi k meni, nemoj oklijevati! 10 Prebivat ćeš u gošenskoj zemlji i bit ćeš blizu mene, ti i tvoja djeca i unučad, i tvoje ovce i goveda i sve tvoje imanje. 11 Ja ću se ovdje brinuti za tvoju prehranu jer će još pet godina potrajati glad. Ti ne ćeš osiromašiti svojom obitelji i svime što imaš.
… jer Bog me posla pred vama da vas uzdrži na životu!
Postanak 45:5
NAKON tri desetljeća Feng Lulu vratila se svojoj obitelji. Kao malu oteli su ju dok se igrala ispred svoje kuće, ali uz pomoć Svekineske ženske federacije konačno je pronađena. Budući da je tada bila mala, nije se toga sjećala. Odrasla je vjerujući da su ju roditelji prodali jer ju nisu mogli zadržati, pa je saznanje istine izazvalo brojna pitanja i osjećaje.
Kad je Josip ponovno susreo svoju braću, vjerojatno je i on proživljavao teške i složene osjećaje. Kao mladića braća su ga prodala u ropstvo u Egipat. Unatoč nizu bolnih obrata, Bog ga je doveo na položaj upravitelja dvora. Kada su njegova braća došla u Egipat kupiti hranu za vrijeme gladi, oni su ju – ne znajući – tražili od njega.
Josip je priznao da je Bog otkupio njihovu zloću, to što su mu učinili nepravdu, tako što je to upotrijebio kako bi u vrijeme gladi održao njihovo pleme na zemlji i očuvao im živote (r. 7). Ipak, Josip nije umanjio zlo koje su mu nanijeli – jasno je rekao da su ga prodali (r. 5).
Ponekad pokušavamo pretjerano pozitivno gledati na teške okolnosti, usredotočujući se na dobro koje Bog po njima čini, pritom ne priznajući duševnu bol. Pazimo da nepravdu ne proglasimo dobrom samo zato što ju je Bog otkupio: možemo ga tražiti da iz nje proiziđe dobro, a da pritom još uvijek prepoznamo bol koju ona uzrokuje. Oboje je istinito.
– Kirsten Holmberg
Bože, hvala ti što s ljubavlju vidaš naše rane.