Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.

Ivan 7:5

BOŽIĆNA videočestitka obitelji Barker bila je savršena. Tri mlađa sina bila su odjevena kao pastiri, stisnuti oko vatre na livadi. Odjednom se anđeo spustio s vrha brda – njihova starija sestra. Izgledala je sjajno, osim ružičastih tenisica. Kada su začuli snažan glas, pastiri su začuđeno pogledali u nebo. Putovanje preko polja dovelo ih je do novorođenčeta – njihova malog brata u suvremenoj štali. Sestra je sada glumila Mariju. Uslijedile su ‘nagradne snimke’, kada nam je njihov tata dopustio da zavirimo iza kulisa. Uplakana djeca su se žalila: »Hladno mi je.« »Moram piškiti!« »Možemo li ići kući?« »Dečki, smirite se«, rekla je njihova mama više puta. Stvarnost je bila daleko od savršene božićne čestitke.

Lako je gledati božićnu priču kroz objektiv dobro režirane priče. Ali Isusov je život bio sve samo ne lagan. Ljubomorni kralj Herod htio ga je ubiti u ranom djetinjstvu (Matej 2:13). Marija i Josip nisu razumjeli da mu je mjesto u kući njegova Oca (Luka 2:41-50). Svijet ga je mrzio (Ivan 7:7). Neko vrijeme »ni njegova braća nisu vjerovala u njega« (r. 5). Njegovo poslanje završilo je strašnom smrti. Učinio je sve to kako bi proslavio svoga Oca i nas spasio.

Videočestitka Barkerovih završila je ovim Isusovim riječima: »Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni« (14:6). To je naša stvarnost koja vrijedi – zauvijek.

– Tim Gustafson

Bog je pronašao način da nas pomiri sa sobom.