Milost usred kaosa
trgovali su na velikim vodama.
24 Gledali su djela Gospodnja,
njegova čudesa na pučini.
25 On reče i diže olujni vihor
koji uzburka valove.
26 Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan.
Od nevolje duša im obnemogla.
27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani;
sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno.
28 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu
i on ih oslobodi od njihove nevolje.
29 On obrati buru u tišinu
i morski valovi umuknuše.
30 I razveseliše se jer nastade tišina.
U žuđenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za njegova čudesa sinovima ljudskim!
32 Neka ga hvale u zboru naroda,
neka ga slave u vijeću staraca!
I razveseliše se jer nastade tišina. U žuđenu luku on ih povede.
Psalam 107:30
LAGANO sam tonuo u san kad sam iz podruma začuo svoga sina kako iz sve snage udara po žicama električne gitare. Zidovi su odzvanjali. Nema mira. Nema tišine. Nema drijemanja. Nekoliko trenutaka poslije do mojih su šiju doprli zvukovi klavira. Moja kći je svirala pjesmu Čudesna milost.
Inače volim slušati svoga sina dok svira gitaru, ali u tom me je trenutku to zasmetalo i uznemirilo. Jednako brzo su me zvukovi poznate crkvene pjesme Johna Newtona podsjetile da milost uspijeva usred kaosa. Bez obzira na to koliko životne oluje bile snažne, neželjene ili zbunjujuće, Božji zvukovi milosti su jasni, istiniti i podsjećaju nas na njegovu brižnost prema nama.
Vidimo to u Svetome pismu. U pročitanom odlomku Psalma 107. pomorci se snažno bore s uzburkanim valovima na pučini. »Od nevolje duša im obnemogla« (r. 26). Ipak, nisu očajavali, zavapili su »u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi njihove nevolje« (r. 28). Na kraju čitamo: »Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede« (r. 30, K. S.).
U kaotičnim trenucima, bez obzira na to jesu li opasni po život ili nam se samo takvima čine, oluje mogu opustošiti naše duše. Ali ako vjerujemo Bogu i molimo mu se, doživjet ćemo njegovu blizinu i skrb – utočište njegove ljubavi.
– Adam R. Holz
Kad se uzburkaju vode života, Bog je jedina nada.