… kojemu u rukama počiva život svih bića i duh svakoga čovječjega tijela?

Job 12:10

KAD pogledam paletu živih boja naslikanu preko neba ili se divim nježnoj narcisi, razmišljam o Bogu Stvoritelju. Ljepota nas može zadiviti kad vidimo njegov otisak u prirodi. Čak i kad smo okruženi betonom bez zelenila na vidiku, možemo čuti melodični pjev ptica i znati da je Bog naš Stvoritelj.

Job nije gledao na Boga kao Stvoritelja komu se divi, jer je proživljavao duboku ogorčenost. Bog ga je iskušavao do krajnjih granica – a njegovi prijatelji i njihovi komentari nisu mu baš pomogli. Ipak, usprkos svemu, Job im odgovara da trebaju upitati stoku ili ribe morske da im pripovijedaju »da je ruka Gospodnja to stvorila« (r. 7-9). Job je bio izbezumljen kušnjama kojima je bio izložen i iako su ga mučile i zbunjivale, ostao je uvjeren da se Boga može vidjeti u njegovu stvorenju, da u njegovim rukama »počiva život svih bića« (r. 10).

Taj starozavjetni događaj podsjeća me na to da kada se zagledamo u zadivljujući zalazak sunca suznih očiju zbog boli ili neke nepravde, još uvijek se možemo pouzdati u Boga. Iako sada patimo, jednoga dana on će nam poželjeti dobrodošlicu na mjesto gdje više neće biti tuge ni boli (Otkrivenje 21:4). Dok čekamo taj divan dan, Bog će nam dati snagu da ustrajemo, baš kao što je učinio za Joba.

– Amy Boucher Pye

Stvoritelju naš, zadivljeni samo tvojim stvorenjem. Hvala ti što je u tvojoj ruci naš život.