Duhovna stvarnost

Uočavanje potrebe

by · Published · Updated

Pročitajte: Djela apostolska 9:36-42
36 U Jopi je bila jedna učenica po imenu Tabita, što znači Srna. I ona je bila puna dobrih djela i milostinja što ih je činila. 37 I dogodi se u one dane da ona oboli i umre. Onda je okupaše i položiše u gornjoj sobi. 38 Kako je Lida blizu Jope, učenici, čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka k njemu moleći: »Ne oklijevaj doći k nama!« 39 I ustade Petar i pođe s njima. I kad dođe, odvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima. 40 A Petar izagnavši sve napolje, kleče na koljena, pomoli se i okrenuvši se k mrtvom tijelu, reče: »Tabita, ustani!« A ona otvori svoje oči, pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i podiže je. Tada dozva svete i udovice i pokaza je živu. 42 I to se razglasi po svoj Jopi, i mnogi povjerovaše u Gospodina.

… i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući mu gornje i donje haljine što ih je bila izradila Srna dok je bila s njima.

Djela ap. 9:39

JEDNOG od posljednjih nekoliko dana života moga oca, jedna od medicinskih sestara navratila je u njegovu sobu i pitala me može li ga obrijati. Dok mu je Rachel nježno povlačila britvicu po licu, rekla je: »Stariji muškarci njegove generacije vole se svaki dan obrijati.« Rachel je uvidjela potrebu, postupila prema instinktu i pokazala ljubaznost, poštovanje i vratila mu dostojanstvo. To me podsjetilo na moju prijateljicu koja svojoj staroj majci lakira nokte jer joj je to važno.

U 9. poglavlju Djela apostolskih čitamo o ženi po imenu Srna (poznata kao Tabita) koja je pokazala dobrotu darujući ručno izrađenu odjeću siromašnima (r. 36,39). Kad je umrla, njezina je soba bila puna prijatelja koji su u suzama oplakivali tu dragu ženu koja je voljela pomagati drugima.

Ali to nije kraj Srnine priče. Kad su Petra doveli do mjesta gdje je ležalo njezino tijelo, kleknuo je i molio se. U Božjoj sili, pozvao ju je po imenu: »‘Tabita, ustani!’ A ona otvori svoje oči i… sjede« (r. 40). Kad su njezini prijatelji shvatili da je živa, »to se razglasi… i mnogi povjerovaše« (r. 42).

No kako je Tabita provela sljedeći dan svoga života? Vjerojatno kao i prije – vidjela je potrebe ljudi i ispunjavala ih.

– Cindy Hess Kasper

Oče, otvori nam oči da vidimo povrijeđene i potrebite ljude oko sebe. Pomogni nam nešto učiniti.