Bog nas poznaje
ako bih se ja htio pravdati s tobom.
Ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor.
Zašto polazi za rukom ono što poduzimaju bezbožnici?
Žive u miru svi koji čine nevjeru.
2 Ti ih zasadiš i oni uhvate korijen,
uzrastu i donose plod.
Ti si im blizu usta,
ali daleko od njihova srca.
3 Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš!
Istražio si kako stoji moje srce prema tebi.
Odijeli ih kao ovce na klanje!
Odredi ih za dan kad će biti zaklani!
Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš!
Jeremija 12:3
NEDAVNO sam vidio fotografiju Michelangelove skulpture Mojsija, na kojoj se, ako gledate izbliza, vidi mali napeti mišić na Mojsijevoj desnoj ruci. Taj je mišić ekstenzor maloga prsta, koji se napne tek kada netko podigne mali prst. Michelangelo, poznat kao majstor neobičnih detalja, pridavao je veliku pozornost ljudskome tijelu koja je klesao, dodajući im intimne crte koje bi gotovo svima promaknule. Michelangelo je poznavao ljudsko tijelo kako ga poznaje tek nekolicina drugih kipara, ali detalji koje je urezao u granit bili su njegovi pokušaji da otkrije nešto dublje – dušu, unutarnji život ljudskih bića. I naravno, tu je Michelangelo uvijek podbacio.
Samo Bog poznaje najdublje stvarnosti ljudskog srca. Što god vidimo jedni kod drugih, koliko god to bilo pronicljivo, samo je sjena istine. Ali Bog vidi dublje od sjene. »No ti, Jahve, mene poznaješ« rekao je prorok Jeremija »i vidiš;…« (r. 3, K. S.). Božje znanje o nama nije teoretsko. Ne promatra nas iz daljine. Naprotiv, on zaviruje u skrovitost onoga što jesmo. Bog poznaje dubine naših unutarnjih života, čak i one stvari koje sami teško razumijemo.
Bez obzira na naše borbe ili što se događa u našim srcima, Bog nas vidi i doista poznaje.
– Winn Collier
Dragi Bože, ovaj svijet može biti usamljeno mjesto, ali zapanjeni smo koliko nas stvarno poznaješ. To nas ispunjava divljenjem i radošću.
