Crvene kapljice

Pročitajte: Evanđelje po Luki 22:39-44
39 Tada izađe i ode, po svom običaju, na Maslinsku goru. Za njim su pošli njegovi učenici. 40 Kad dođe tamo, reče im: »Molite se da ne padnete u kušnju!« 41 Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se: 42 »Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!« 43 Tada mu se ukaza anđeo s neba i okrijepi ga. 44 Kad ga je napala smrtna tjeskoba, molio se još usrdnije. Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju.

Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju.

Luka 22:44

ŠEČUĆI Škotskom nacionalnom galerijom, pozornost su mi privukli snažni potezi kistom i živopisne boje slike Maslina nizozemskog slikara Vincenta van Gogha. Mnogi povjesničari vjeruju da je djelo nadahnuto Isusovim iskustvom u Getsemanskom vrtu na Maslinskoj gori. Ono što mi je posebno zapelo za oko bile su male mrlje crvene boje među stoljetnim maslinama.

Ta je gora dobila ime po maslinama koje rastu na njezinim obroncima. Isus je otišao tamo moliti se one noći kada je pretkazao da će ga njegov učenik Juda izdati. Bio je tjeskoban znajući da će izdaja završiti njegovim raspećem. Dok se molio, »znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju« (r. 44, K. S.). Isusova agonija bila je očita dok se u vrtu pripremao za bol i poniženje javnog pogubljenja i krvi koju će proliti onoga Velikog petka.

Crvena boja na Van Goghovoj slici podsjeća nas da je Isus morao mnogo trpjeti i da će ga glavari svećenički i književnici odbaciti (Marko 8:31). Iako je patnja dio njegove priče, ona više ne dominira slikom. Isusova pobjeda nad smrću preobražava čak i našu patnju, dopuštajući joj da postane samo dio prekrasnog krajolika naših života koji on stvara. – Lisa M. Samra

Isuse, hvala ti što si bio spreman trpjeti, čak do smrti, kako bi nama osigurao vječni život.