Suze zahvalnost

Pročitajte: Psalam 30
2 Slavit ću te, Gospode, jer si me izbavio
i nisi dao neprijateljima
da se raduju nada mnom!

3 Gospode, Bože moj,
k tebi povikah i ti si me ozdravio.
4 Gospode, iz Podzemlja izveo si moju dušu;
opet si me vratio životu da ne siđem u grob.
5 Pjevajte hvalu Gospodu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte njegovu svetom imenu!
6 Jer samo za tren traje njegov gnjev,
a njegova milost cijelog života;
navečer dolazi plač,
a ujutro već vlada radost.

7 Pomislio sam u svojoj mirnoj sreći:
»Nikada se ne ću pokolebati!«
8 Ti si me, Gospode, pun milosti utvrdio u sreći,
a kada si sakrio svoje lice, već se smetoh.
9 Tada povikah k tebi, Gospode,
zatražih milosrđe Gospodina svojega.
10 »Što ti koristi moja krv
kad siđem u podzemni svijet?
Zar će te slaviti prah?
Zar će navijestiti tvoju vjernost?«

11 Gospode, čuj! Smiluj mi se!
Gospode, budi mi zaštitnik!
12 Obratio si moj plač u radost,
raskidao si moju žalosnu odjeću
i opasao me veseljem.
13 Zato ti pjevam slavu i ne šutim.
Gospode, Bože moj,
vječno ću ti zahvaljivati!

Pjevajte hvalu Gospodu, pobožnici njegovi, zahvaljujte njegovu svetom imenu!

Psalam 30:5

PRIJE više godina, brinula sam o svojoj mami dok je bila u hospiciju. Bila sam zahvalna Bogu što mi je dopustio da ju četiri mjeseca njegujem i što mi je pomogao u procesu žalovanja. Često mi je bilo teško zahvaljivati mu dok sam se borila sa svojim pomiješanim osjećajima. Ali kad je moja mama izdahnula posljednji put, a ja sam nekontrolirano plakala, prošaptala sam: »Aleluja.« Osjećala sam se krivom što sam zahvaljivala Bogu u tom teškom trenutku sve dok, godinama poslije, nisam pomnije pročitala Psalam 30.

U pjesmi »za posvećenje Hrama«, David slavi Boga zbog njegove vjernosti i milosrđa (r. 2-4). Potiče i druge da zahvaljuju »njegovu svetom imenu!« (r. 5) Zatim piše o tome kako intimno Bog isprepliće nedaće i nadu (r. 6). Priznaje da postoji vrijeme nepokolebljivosti i straha (r. 7,8, K. S.). Njegovi pozivi u pomoć ostali su prožeti pouzdanjem u Boga (r. 8-11), a zahvalnost prožima trenutke plača i radosti, žalosti i veselja (r. 12). Kao znak priznanja neshvatljivosti i složenost podnošenja nevolja i očekivanje Božje vjernosti, David objavljuje svoju beskrajnu odanost Bogu: »Gospode, Bože moj, vječno ću ti zahvaljivati!« (r. 13) Bilo da smo sretni ili patimo, Bog nam može pomoći da mu vjerujemo i potaknuti nas da ga štujemo radosnim klicanjem i suzama zahvalnosti. – Xochitl Dixon

Kako god se osjećali, vjerujmo i zahvaljujmo Boga!