… zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju,…

Filipljanima 3:13,14

DOK sam trčao u šumi, pokušao sam pronaći prečac i krenuo nepoznatom stazom. Bojao sam se da sam se izgubio. Pitao sam trkača koji je dolazio drugim putem jesam li na pravom putu.

»Da«, samouvjereno je odgovorio. Vidjevši moj sumnjičav pogled, brzo je dodao: »Ne brinite, isprobao sam sve krive putove! Ali ovaj je u redu, sve je to dio utrke.«

Kakav opis moga duhovnog putovanja! Koliko sam puta odlutao od Boga, prepustio se iskušenju i bio ražalošćen životnim okolnostima? Ipak, Bog mi je svaki put oprostio i pomogao mi da nastavim dalje – znajući da ću sigurno ponovno posrnuti. Bog zna našu sklonost da idemo krivim putem. Spreman nam je oprostiti, uvijek iznova, ako priznamo svoje grijehe i dopustimo Duhu Svetome da nas mijenja.

Pavao je također znao da je sve dio putovanja vjere. Potpuno svjestan svoje grješne prošlosti i trenutačnih slabosti, znao je da tek treba postići kristoliko savršenstvo kojemu je težio (r. 12) i dodao: »… ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju…« (r. 13,14). Posrtanje je još uvijek dio našeg hoda s Bogom: i u našim pogreškama, on nas usavršava. – Leslie Koh

Njegova nam milost omogućava da trčimo dalje, kao djeca kojoj je oprošteno.