Bog je tamo
10. srpnja
Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
Psalam 139:8
Psalam 139:8
Umorni šatori
Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:16 – 5:5
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.
5
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha.
5
1 Uistinu znamo: kad se raskopa ova naša zemaljska kuća koja je kao šator, imamo zgradu od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću na nebesima. 2 Doista, uzdišemo za tim da se povrh ovoga obučemo u svoje nebesko prebivalište, 3 samo da se nađemo odjeveni, a ne goli! 4 Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti, jer se ne želimo svući, nego se obući, tako da život proguta što je smrtno. 5 A Bog nas upravo za to pripravlja i dade nam zalog Duha.
Dok smo u ovom šatoru, uzdišemo pritisnuti.
2 Korinćanima 5:4
»ŠATOR je umoran!« To su bile riječi mog prijatelja Paula, pastora crkve u Nairobiju, u Keniji. Od 2015. godine zajednica je održavala bogoštovalja u prostoru nalik šatoru. Paul sada piše: »Naš je šator istrošen i prokišnjava.«
Riječi mog prijatelja o slabostima konstrukcije njihova šatora podsjećaju nas na riječi apostola Pavla o krhkosti našega ljudskog postojanja. »… ako se naš izvanjski čovjek i raspada ..« (2 Korinćanima 4:16), »… mi koji živimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi« (5:4, K. S.).
Iako se svijest o našoj krhkosti javlja relativno rano u životu, postajemo toga svjesniji kako starimo. Vitalnost mladosti nerado se predaje stvarnosti starenja (v. Propovjednik 12:1-7). Naša tijela – naši šatori, se umaraju.
Ali umorni šatori ne moraju biti jednaki umornom povjerenju. Nada i srce ne moraju nestati kako starimo. »Zato ne malakšemo«, kaže apostol (2 Korinćanima 4:16). Onaj koji je stvorio naša tijela, nastanio se svojim Duhom u nama. A kada nam ovo tijelo više ne bude moglo služiti, imat ćemo prebivalište koje neće biti podložno propadanju ni bolestima, jer znamo da »… imamo zgradu koja je djelo Božje – vječnu kuću na nebesima…« (5:1, K. S.).
– Arthur Jackson
Oče, hvala ti za tvoju stalnu prisutnost. Kad smo tjelesno slabi i iscrpljeni, pomogni nam da ti vjerujemo, dok čekamo vječni život s tobom.