Duhovna stvarnost

Djelovati molitvom

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:1-12
1 Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana. 2 Jošafatu dojaviše: »Preko Crnoga mora ide protiv tebe veliko mnoštvo Aramejaca; oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju.« 3 On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodinu i dade oglasiti post po svoj Judinoj zemlji. 4 Sabraše sa Judejci da zazovu Gospodina. Iz svih gradova Judinih dođoše da traže pomoć kod Gospodina. 5 Tada stupi Jošafat u Gospodnji Hram, pred novi trijem, među narodnu Judinu općinu i jeruzalemsku, 6 i pomoli se: »Gospodine, Bože naših otaca! Nisi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima narodâ? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti. 7 Nisi li ti, Bože naš, prognao stanovnike ove zemlje ispred svojega naroda Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama? 8 Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište tvojemu imenu i rekoše: 9 Ako nas stigne kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tad ćemo stupiti pred ovaj Hram i preda te – jer tvoje ime prebiva u ovom Hramu – i vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš. 10 I sad evo, Amonci i Moapci, i stanovnici gore Seira, kroz čiju zemlju nisi dao proći Izraelcima kad su išli iz egipatske zemlje, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše: 11 Evo, oni nam sad vraćaju kad dolaze da nas istjeraju iz tvog posjeda, što si nam ga dao. 12 O, Bože naš, zar ih ne ćeš kazniti? Mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom koje ide protiv nas. Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te.«

Jošafat se uteče Gospodinu…

2 Ljetopisa 20:3

KAD je moj sin trebao ortopedsku operaciju, bila sam zahvalna liječniku koji ga je operirao. Liječnik, koji je bio pred mirovinom, uvjeravao nas je da je pomogao tisućama ljudi s istim problemom. Ipak, prije zahvata molio se i zamolio Boga da podari dobar ishod. I zato sam mu zahvalna.

Jošafat, iskusni narodni vođa, također se molio tijekom krize. Tri su se naroda ujedinila protiv njega i dolazila su napasti njegov narod. Iako je imao više od dva desetljeća iskustva, odlučio je pitati Boga što mu je činiti. Molio se: »… vapit ćemo k tebi u svojoj nevolji, da nas uslišiš i izbaviš« (r. 9). Također je tražio vodstvo, rekavši: »Ne znamo što bismo činili. Oči su naše uprte u te« (r. 12).

Jošafatov ponizan pristup izazovu otvorio je njegovo srce Božjem djelovanju koje se očitovalo u obliku ohrabrenja i božanskog rješenja (r. 15-17,22). Bez obzira na to koliko iskustva imamo u određenim područjima, molitva za pomoć razvija sveto oslanjanje na Boga. Podsjeća nas da on zna više od nas i da on u konačnici ima kontrolu. Stavlja nas u položaj poniznosti – mjesto gdje on sa zadovoljstvom može odgovoriti i podržati nas, bez obzira na ishod.

– Jennifer Benson Schuldt

Dragi Bože, hvala ti što slušaš i odgovaraš na molitve. Štujemo te kao sveznajućega, svemoćnog Boga. Molimo te, pomogni nam u svakom izazovu s kojim se danas suočavamo.