Bakina istraživanja
junak pomoćnik.
On ti se raduje pun veselja.
On obnavlja svoju ljubav.
On kliče nad tobom pun radosti.
18 Koji tuguju daleko od svečanoga sastanka,
sabrat ću ih;
od tebe vuku lozu oni na kojima je sada sramota.
19 Gle, ustat ću u ono vrijeme
protiv svih tvojih tlačitelja,
pomoći ću hromu,
sabrat ću što je razasuto
i pribavit ću im slavu i čast
u svim zemljama
u kojima ih sada preziru.
20 U ono vrijeme dovest ću vas kući,
u vrijeme naime kada vas saberem.
Jer ću vam pribaviti čast i slavu
kod svih naroda na zemlji,
kad okrenem vašu sudbinu
pred vašim očima, govori Gospodin.«
On kliče nad tobom pun radosti.
Sefanija 3:17
NA jednom sveučilištu istraživači su pomoću magnetske rezonancije proučavali mozgove baka. Mjerili su empatične odgovore na slike koje su uključivale njihovo unuče, vlastito odraslo dijete i jedno nepoznato dijete. Studija je pokazala da bake imaju veću empatiju prema vlastitom unučetu nego prema vlastitom odraslom djetetu. To se pripisuje onome što oni nazivaju »faktorom slatkoće« – vlastito unuče je ljupkije od odrasle osobe.
Prije nego što kažemo »U redu!«, razmotrimo riječi Jamesa Rillinga, koji je proveo studiju: »Ako se njihov unuk smiješi, (bake) osjećaju djetetovu radost. A ako njihov unuk plače, one osjećaju djetetovu bol i nevolju.«
Jedan prorok opisuje ‘MR sliku’ Božjih osjećaja dok gleda svoj narod: »On će se radovati tebi pun veselja,… kliktat će nad tobom radosno…« (r. 17, K. S.). Neki to prevode ovako: »Učinit ćete njegovo srce punim radosti, a on će glasno pjevati.« Poput suosjećajne bake, Bog osjeća našu bol: »U svakoj njihovoj tuzi bio je i on tužan,…« (Izaija 63:9). Osjeća i našu radost jer »Gospod ljubi narod svoj« (Psalam 149:4). Kada smo obeshrabreni, dobro je sjetiti se da su Božji osjećaji prema nama stvarni. On nije daleki Bog, on uživa u nama i voli nas. Vrijeme je da mu se približimo, vidimo njegov osmijeh – i slušamo njegovo pjevanje.
– Kenneth Petersen
Dragi Bože, hvala ti što si s nama i u radosti i u tuzi.
