Bog čuje
jer čuje vapaj moje molitve.
2 Jer prignu k meni uho svoje
u dane kada ga zazvah.
3 Okovi smrti stegoše me,
spopadoše me tjeskobe Podzemlja;
u tugu i žalost upadoh.
4 Tada zazvah ime Gospodnje:
»O, Gospode, spasi život moj!«
5 Milostiv je Gospod i pravedan;
Bog je naš sažaljiv.
6 Čuva Gospod jednostavne:
bijedan sam bio, on me spasi.
7 Vrati se, dušo moja, u svoj mir,
jer ti Gospod učini dobro!
Jer prignu k meni uho svoje u dane kada ga zazvah.
Psalam 116:2
U knjizi Physics (Fizika) Charles Riborg Mann i George Ransom Twiss pitaju: »Kad stablo padne u šumi, a nijedna životinja nije u blizini da to čuje, proizvodi li zvuk?« Tijekom godina to pitanje izaziva filozofske i znanstvene rasprave o zvuku, opažanju i postojanju. Konačan odgovor se, međutim, tek treba pojaviti.
Jedne noći, dok sam se osjećala usamljeno i tužno zbog problema koji nisam ni s kim podijelila, prisjetila sam se tog pitanja. Kad nitko ne čuje moj vapaj, pitam se čuje li Bog?
Suočen s prijetnjom smrti i svladan nevoljom, pisac Psalma 116. možda se osjećao napuštenim. Zazvao je Boga jer je znao da on sluša i da će mu pomoći. Gospodin »čuje vapaj moje molitve«, napisao je psalmist, »prignu k meni uho svoje« (r. 1,2). Kad nitko ne zna za našu bol, Bog zna. Kad nitko ne čuje naše vapaje, Bog čuje.
Ako znamo da će nam Bog pokazati svoju ljubav i zaštititi nas (r. 5,6), možemo biti mirni u teškim vremenima (r. 7). Hebrejska riječ manoakh prevedena s »odmor« opisuje mjesto tišine i sigurnosti. Možemo biti u miru, ojačani sigurnošću Božje prisutnosti i pomoći.
Pitanje koje su postavili Mann i Twiss dovelo je do brojnih odgovora. Ali odgovor na pitanje »Čuje li Bog?« je jednostavno – »Da, čuje!«
– Karen Huang
Oče, hvala ti što si naš odmor, naša sigurnost i utočište.