Duhovna stvarnost

Blagoslovljena rutina

by · Published · Updated

Pročitajte: Propovjednik 2:17-26
17 Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom! Tada mi omrznu život. Učini mi se nevrijednim djelo što biva pod suncem. Jer je sve taština i trka za vjetrom. 18 Omrznu mi sav moj trud, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku koji dolazi poslije mene. 19 Tko zna je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim mojim trudom, onim što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština! 20 Tako dođoh na to da se gotovo prepustim očajanju zbog svega svojega truda, što sam ga uložio pod suncem. 21 Čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće, i mora to ostaviti drugome, koji se oko toga nije trudio. I to je taština i veliko zlo! 22 Jer što koristi čovjeku sav njegov trud i mar njegova duha, čime se muči pod suncem? 23 Svi su njegovi dani golema muka, i njegov rad velika briga. I u noći se ne odmara njegov duh. I to je taština!
24 Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od njegova truda. Ja vidjeh da i to dolazi iz Božje ruke. 25 Jer tko može jesti i uživati bez njega? 26 Jer onome koji je u njegovoj milosti daje mudrost, znanje i radost. A onome koji mu se ne sviđa, naprti teret, da sabire i skuplja, i to da dade onome koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom!

Jer tko može jesti i uživati bez njega?

Propovjednik 2:25

GLEDAJUĆI jutarnju gomilu kako žurno ulazi u vlak, znao sam da počinje još jedan ponedjeljak. Po pospanim, mrzovoljnim licima onih u prepunom vlaku mogao sam zaključiti da se nitko ne veseli odlasku na posao. Neki su se naguravali, namršteni, a drugi su se pokušavali domoći sjedala. Evo nas opet, još jedan obični dan u uredu.

Tada mi je palo na pamet da su prije samo godinu dana vlakovi bili prazni jer nas je COVID-19 uspio izbaciti iz svakodnevne rutine. Nismo mogli ni izići iz kuće, a mnogi su radili od kuće. Sada smo se skoro vratili u normalu, a mnogi su se vratili na posao – kao i obično. Shvatio sam da je ‘rutina’ dobra stvar, a ‘dosadno’ je blagoslov!

Kralj Salomon došao je do sličnog zaključka nakon razmišljanja o prividnoj besmislenosti svakodnevnog rada (r. 17‑23). Ponekad mu se činio beskrajnim, besmislenim i beskorisnim (r. 21). Ali onda je shvatio da je moći jesti, piti i raditi svakoga dana, blagoslov od Boga (r. 24).

Kada smo lišeni rutine, možemo vidjeti da su te jednostavne aktivnosti blagodat. Zahvalimo Bogu što možemo jesti i piti i naći zadovoljstvo u svome trudu, jer to je njegov dar nama (3:13).

– Leslie Koh

Dragi Bože, hvala ti za svakodnevnu rutinu. Pomogni nam da budem zahvalni za svaki tvoj blagoslov u životu.