Nada koja ostaje
kod iskrenja tvojih strijela,
kod sijevanja tvojih blistavih sulica.
12 Koračaš u gnjevu po zemlji.
U bijesu gaziš narode.
13 Izlaziš da pomogneš svome narodu,
da spasiš svoga pomazanika.
Razbijaš sljeme bezbožnikove kuće,
otkrivaš temelj do dna.
14 Njihovim kopljima probijaš glavu njegovih ratnika,
koji navaljuju da me smrskaju,
koji podižu radosnu viku,
kao da bi htjeli proždrijeti siromaha u potaji.
15 Sa svojim konjima gaziš more,
gomilu mnogih voda.
16 Čuo sam to; tada je uzdrhtalo moje tijelo.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.
On mi daje da idem po svojim visinama.
Ali ja ću se radovati u Gospodinu, veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
Habakuk 3:18
»ZNAM da se tata vraća kući jer mi je poslao cvijeće.« To su bile riječi moje sedmogodišnje sestre našoj majci kad je tata nestao u akciji za vrijeme rata. Prije nego što je otišao, naručio je cvijeće za rođendan moje sestre i ono je stiglo dok ga nije bilo. Bila je u pravu: tata se ipak vratio kući – nakon mučne borbe. I desetljećima poslije još uvijek čuva vazu u kojoj je bilo cvijeće – podsjetnik na nadu.
Ponekad nije lako zadržati nadu u slomljenom, grješnom svijetu. Tate ne dolaze uvijek kući, a dječje želje ponekad ostanu neispunjene. Ali Bog daje nadu u najtežim okolnostima. U drugom ratnom razdoblju prorok Habakuk pretkazao je babilonsko osvajanje Jude (Habakuk 1:6; 2 Kraljevima 24), ali je i dalje tvrdio da je Bog uvijek dobar (Habakuk 1:12,13). Prisjećajući se Božje dobrote prema njegovu narodu u prošlosti, Habakuk je objavio: »Jer smokvino drvo neće više cvasti, niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju« (3:17,8, K. S.).
Neki komentatori vjeruju da Habakukovo ime znači ‘prilijepiti se’. Stoga, ‘prilijepimo’ se Bogu, svojoj najvećoj nadi i radosti, čak i u kušnjama. On nas nikada neće pustiti.
– James Banks
Oče, hvala ti što je naša budućnost svijetla s tobom!