Tuga i radost

Pročitajte: Ezra 3:8-13
8 Druge godine po njihovu povratku Božjemu Hramu u Jeruzalem, drugoga mjeseca, prihvatiše se posla Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, ostali njihovi drugovi, svećenici i leviti i svi što su se bili vratili iz ropstva u Jeruzalem. Postaviše levite od dvadeset godina naviše da nadziru poslove oko Gospodnjega Hrama. 9 Ješua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, Juda i sinovi, bili su jednodušno spremni da vode nadzor nad radnicima na Božjemu Hramu; isto tako Henadadovi sinovi i njihovi sinovi i drugovi, leviti. 10 Kad su zidari Gospodnjega Hrama polagali temelj, postaviše se svećenici u službenoj odori s trubama i leviti iz Asafove obitelji s cimbalima, da hvale Gospodina po zapovijedi Davida, Izraelova kralja. 11 I hvalili su i slavili Gospodina pjevajući naizmjence ovako: »Dobrostiv je on i milost njegova traje vječno nad Izraelom.« I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga što je položen temelj Gospodnjemu Hramu. 12 Od starijih svećenika, levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijašnji Hram, mnogi udariše u glasan plač kad se pred njihovim očima postavljao temelj ovome Hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti. 13 Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati plač ljudi; jer je narod podvikivao i klicao iza glasa. Vika se čula daleko.

Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati plač ljudi;..

Ezra 3:13

ANGELINA obitelj bila je preplavljena tugom. U samo četiri tjedna doživjeli su tri gubitka. Nakon onoga koji je uključivalo iznenadnu smrt njezina nećaka, Angela i njezine dvije sestre tri su dana sam sjedile za kuhinjskim stolom. Izišle su samo kako bi kupile urnu, hranu za van i prisustvovale ispraćaju. Dok su plakale zbog Masonove smrti, također su se radovale ultrazvučnim snimkama novog života koji raste unutar njihove najmlađe sestre.

S vremenom je Angela pronašla utjehu i nadu u starozavjetnoj knjizi Ezre. Ona opisuje kako se Božji narod vraća u Jeruzalem nakon što su Babilonci uništili Hram i protjerali ih iz njihova voljenoga grada (Ezra 1). Dok je Ezra promatrao kako se Hram ponovno gradi, čuo je radosno zahvaljivanje Bogu (3:10,11). Također je slušao i plač onih koji su se sjećali života prije izgnanstva (r. 12).

Jedan redak posebno je utješio Angelu: »I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicalo i vika se čula vrlo daleko« (r. 13, K. S.). Shvatila je da se, čak i ako je natopljena dubokom tugom, radost još uvijek može pojaviti.

Možda i mi tugujemo zbog smrti voljene osobe ili drugoga gubitka. Ako je tako, predajmo Bogu svoj jecaj zajedno s trenucima radost. On nas čuje i prima u svoje okrilje.

– Amy Boucher Pye

Bože, probudi radost u nama dok tražiš nadu i mir.