… znajući da nevolja vodi strpljivosti; a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi.

Rimljanima 5:3,4

SJEĆANJA su navrla kad sam pretražujući neke omotnice ugledao naljepnicu na kojoj je pisalo: »Bio sam na pregledu vida.« U mislima sam vidio svoga četverogodišnjeg sina kako ponosno nosi naljepnicu nakon što je izdržao bol koju su izazivale kapi za oči. Zbog slabih očnih mišića, svaki je dan morao satima nositi flaster preko jakog oka – potičući tako slabije oko da se razvije. Trebao je i na operaciju. Suočavao se s jednim po jednim izazovom, tražeći utjehu od nas, svojih roditelja, i oslanjajući se na Boga djetinjom vjerom. Kroz te je izazove razvio otpornost.

Ljude koji podnose iskušenja i patnju često promijeni to iskustvo. Apostol Pavao otišao je još dalje i rekao da se »ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu« (r. 3,4, K. S.). Pavao je sigurno poznavao kušnje – ne samo brodolome nego i zatvor zbog svoje vjere. Ipak, napisao je vjernicima u Rimu da nas »nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu« (r. 5, K. S.) i da Božji Duh održava našu nadu u Isusa živom kada se uzdamo u njega.

S kakvim god poteškoćama se suočili, znajte da će Bog izliti svoju milost i milosrđe na vas. On vas voli.

– Amy Boucher Pye

Vječni Bože, obećao si da nas nikada nećeš napustiti. Pomogni nam da ti vjerujemo i kada to nije lako.