Duhovna stvarnost

Sada je prazno

by · Published · Updated

Pročitajte: Tužaljke 1:1,12,13,16-20
1 Ah, kako leži pust grad
– nekada bogat stanovnicima!
Postao je udovica
– nekada gospodarica naroda.
Nekada kneginja nad zemljama
postade robinja.

12 »Vi svi koji prolazite putem,
pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja,
koja me pogodila kad me Gospodin gurnuo u žalost,
u dan svojega žestokoga gnjeva!
13 S visine posla oganj
u moju nutrinu za kaznu.
Postavi mrežu mojim nogama, prebaci me.
Ostavi me bez pomoći te jednako tugujem.

16 Zato ja moram gorko plakati;
moje oko pliva u suzama.
Daleko je od mene tješitelj,
koji bi me okrijepio.
Postiđena su moja djeca,
jer je nadvladao neprijatelj.«
17 Sion pruža svoje ruke;
nema mu tješitelja.
Gospodin je podigao uokolo protiv Jakova njegove neprijatelje.
Jeruzalem posta za njih ružan.
18 »Gospodin je jedini pravedan;
jer ja sam mu prkosio.
Čujte, svi narodi, i vidite moju bol!
Moje djevojke i mladići moji odoše u nevolju.
19 Pozvao sam svoje milosnike,
ali su oni bili nevjerni.
Moji svećenici, moje starješine
poginuše u gradu tražeći jela, da produlje svoj život.
20 Pogledaj, Gospodine, kako mi je teško;
moja nutrina gori!
U grudima mi se prevrće srce;
jest, velik je bio moj prkos!
Vani bjesni mač, a unutra smrt.

Ah, kako leži pust grad – nekada bogat stanovnicima!

Tužaljke 1:1

Moja braća, ja i naše obitelji proveli smo dan seleći stvari naših roditelja iz obiteljske kuće. Kasno poslijepodne vratili smo se po zadnju stvar i, znajući da će nam to biti posljednji put u našoj obiteljskoj kući, u stražnjem vrtu fotografirali smo se za uspomenu. Borio sam se sa suzama kada se mama okrenula prema meni i rekla: »Sada je sve prazno.« To me dotuklo. Kuća koja čuva pedeset i četiri godine sjećanja, sada je prazna. Pokušavam ne misliti na to.

Bol u mom srcu odzvanja prvim Jeremijinim riječima iz Tužaljki: »Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna;…« (r. 1, K. S.). Važna je razlika ta što je Jeruzalem bio prazan »zbog svih njegovih grijeha« (r. 5). Bog je prognao svoj narod u Babilon jer su se pobunili protiv njega i odbili se pokajati (r. 18). Moji se roditelji nisu selili zbog grijeha, barem ne izravno. Ali od Adamova grijeha u Edenskom vrtu, zdravlje svake osobe pogoršava se tijekom života. Kako starimo, nije neobično da se preselimo u domove koje je lakše održavati.

Zahvalan sam za uspomene koje su naš skromni dom učinile posebnim. Bol je cijena ljubavi. Znam da sljedeće »zbogom« neće biti roditeljskom domu, već samim roditeljima. I plačem. Vapim Isusu da dođe, prekine rastanke i sve obnovi. Moja je nada u njemu.

– Mike Wittmer

Oče, hvala ti što si nam pripremio vječni dom kod sebe.