Božje pamćenje

Pročitajte: Izaija 49:13-16
13 Kličite, nebesa! Veseli se, zemljo!
Podvikujte, gore!
Jer je Gospodin utješio svoj narod,
smilovao se siromasima u njemu.

14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.

Ja tebe ne zaboravljam!

Izaija 49:15

ČOVJEK je posjedovao više od 340 milijuna funta u bitcoinima, ali nije mogao pristupiti niti peniju. Izgubio je lozinku za uređaj koji je pohranjivao njegova sredstva i prijetila je katastrofa: nakon deset pokušaja unosa lozinke uređaj bi se sam uništio. Zauvijek izgubljeno bogatstvo. Cijelo desetljeće čovjek je očajavao, pokušavajući se prisjetiti lozinke svoje investicije koja mu je promijenila život. Pokušao je osam lozinki i osam puta nije uspio. Godine 2021. zabrinuto je rekao da ima još samo dvije prilike prije nego što sve izgubi.

Mi ljudi zaboravljamo. Ponekad zaboravimo male stvari (gdje smo ostavili ključeve), a ponekad ogromne stvari (lozinku koja otključava milijune). Srećom, Bog nije poput nas. On nikada ne zaboravlja stvari ili ljude koji su mu dragi. U vremenima nevolje, Izrael se bojao da ih je Bog zaboravio. »Ostavio me Gospodin! Zaboravio me Svemogući.« (r. 14). Izaija ih je, međutim, uvjerio da njihov Bog uvijek pamti. »Može li majka zaboraviti dijete na svojim grudima?« – pita prorok. Naravno, majka neće zaboraviti svoje dojenče. Ipak, čak i kad bi majka počinila takvu besmislenost, znamo da nas Bog nikada neće zaboraviti (r. 15).

»Gle,« Bog kaže, »na svoje sam te ruke zapisao« (r. 16). Bog je urezao naša imena u svoje vlastito biće. Upamtimo da on nas ne može zaboraviti – jer nas voli.

– Winn Collier

Bože, zahvalni smo što je tvoje pamćenje savršeno.