Ravne staze
10. siječnja
Izreke 3:5
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
A za tuđinom ne idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa.
Ivan 10:5
KAD sam ju pronašla, bila je gladna, prljava i očajnički je mijaukala. Posuda s pijeskom, nešto hrane, veliki račun veterinara, i Elma je došla sa mnom u svoj novi dom.
U početku bi se bilo kome popela u krilo. Ali sad kad je vezana za mene, odbija me napustiti. Voli biti moja mačka – spava pored mene i prati me posvuda. Samouvjerenija je, ali mnogo opreznija prema strancima.
Kad nas je Isus pronašao, i mi smo bili u stanju krajnje potrebe. Grijeh i sram učinili su da se osjećamo prljavo i žudimo za obnovom punom ljubavi. Uspoređujući nas s ovcama i nazivajući sebe »Dobrim pastirom«, Isus je podučavao: »Tko uđe kroza me, spasit će se. On će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti« (r. 9). On nas spašava, čisti, skrbi za nas i vodi.
Kad u svijetu čujemo druge glasove koji nas pozivaju da isprobamo drukčiji način života – da ‘krenemo dalje’ od Isusa – smijemo li reagirati kao moja Elma. »Za tuđinom sigurno neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa« (r. 5, K. S.).
Isus, Dobri pastir, spasio nas je. Volimo biti njegove ovce, kao što Elma voli biti moja mačka. Sa zadovoljstvom nam daje »život… u izobilju« (r. 10, K. S.).
– Debbi Fralick
Isuse, hvala ti što si nas pronašao, spasio, obnovio i učinio svojim. Volimo biti tvoji.
10. siječnja
8. siječnja
6. siječnja