Duhovna stvarnost

Kristova moć

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Marku 4:35-41
35 Podvečer onoga dana reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« 36 Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim. 37 Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom. 38 A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: »Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?« 39 On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: »Umukni! Budi mirno!« Utihnu vjetar, i nastade velika tišina. 40 Tada im reče: »Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?« 41 Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: »Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!«

 

»Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!«

Marko 4:41

GODINE 2013. oko šest stotina ljudi gledalo je Nika Wallendu kako hoda po zategnutom čeličnom užetu iznad više od 357 metara širokog klanca u blizini Velikog kanjona. Wallenda je stao na 50,8 mm debelo uže i zahvalio Isusu na pogledu dok je kamera na njegovoj glavi bila usmjerena prema dolini ispod njega. Molio se i slavio Isusa dok je hodao preko klanca mirno kao da šeće pločnikom. Kad je vjetar postao promjenjiv, stao je i čučnuo. Ustao je i vratio ravnotežu, zahvalivši Bogu što je »smirio uže«. Svakim je korakom pokazivao ovisnost o Kristovoj sili svima koji su ga slušali tada i onima koji naknadno gledaju videosnimku.

Kad su olujni vjetrovi podigli valove koji su se obrušili na učenike na Galilejskom jezeru, strah se osjećao u njihovu pozivu za pomoć (r. 35-38). Nakon što je Isus smirio oluju, znali su da on vlada vjetrovima i svime ostalim (r. 39-41). Polako su stjecali sve veće povjerenje u njega. Njihova osobna iskustva mogu pomoći drugima da prepoznaju Isusovu dostupnost i izvanrednu moć.

Dok doživljavamo životne oluje ili hodamo po užetu povjerenja razapetom preko dubokih dolina nevolje, pouzdajmo se u Kristovu moć. Bog će upotrijebiti naš hod vjere da nadahne druge da se pouzdaju u njega.

– Xochitl Dixon

Hvala ti, Oče, što smiruješ naša srca dok ti vjerujemo u olujnim razdobljima života.