»Eto, stavljam svoje riječi u tvoja usta…«

Jeremija 1:9

NAJMOĆNIJI govornici u povijesti često su oni vođe koji su upotrijebili svoje glasove da dovedu do pozitivne promjene. Razmislite o Williamu Wilberforceu, čiji su govori u parlamentu pridonijeli okončanju ropstva u Britanskom Carstvu 1833. Što da je odlučio šutjeti? Svi mi posjedujemo sposobnost upotrijebiti svoj glas kako bismo nadahnuli i pomogli drugima, ali strah od govorenja može paralizirati. U trenucima kada smo svladani strahom, možemo se okrenuti Bogu, svojem izvoru božanske mudrosti i ohrabrenja.

Kad je Bog pozvao Jeremiju da bude prorok narodima, on je odmah počeo sumnjati u vlastite sposobnosti. Povikao je: »… ne mogu govoriti, ja sam još tako mlad!« (r. 6) Ali Bog ne bi dopustio da Jeremijin strah stane na put njegovu božanskom pozivu da svojim glasom nadahne generaciju. Umjesto toga, Bog je uputio proroka da se jednostavno pouzda u njega govoreći i čineći sve što mu naredi (r. 7). Osim što je izabrao Jeremiju, Bog ga je i opremio. »Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje« (r. 9, K. S.), uvjeravao ga je.

Kada tražimo od Boga da nam pokaže kako nas želi upotrijebiti, opremit će nas da izvršimo njegovu namjeru. Uz njegovu pomoć možemo hrabro upotrijebiti svoj glas kako bismo pozitivno utjecali na one oko sebe.

– Kimya Loder

Nebeski Oče, daj nam hrabrosti da snagom riječi utječemo nabolje na one oko sebe.