Bog je tamo
10. srpnja
Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
Psalam 139:8
Psalam 139:8
Opasan izazov
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 20:1,15-22
1 Potom iziđoše u boj protiv Jošafata Moapci i Amonci i s njima jedan dio Meunjana.
15 On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. 16 Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela. 17 Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«
18 Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. 19 Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
20 Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!« 21 Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!«
22 Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.
15 On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. 16 Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela. 17 Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«
18 Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. 19 Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
20 Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!« 21 Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!«
22 Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.
Taj boj nije vaša stvar, nego Božja.
2 Ljetopisa 20:15
MILIJUNI ljudi su na televiziji mogli gledati Nika Wallendu kako prelazi Nijagarine slapove po žici dugoj 550 metara i promjera 12,5 centimetra. Naravno, poduzeo je sve moguće mjere sigurnosti. No napetost, opasnost zbog visine, bujica vode duboko ispod, gusta magla, vjetar zbog kojega je teško održavao ravnotežu i sitne kapljice vode na žici činili su poduhvat vrlo opasnim. Usprkos tome – a možda baš zbog toga – Nik je rekao da se »stalno molio i slavio Boga.«
Izraelci su također slavili Boga usred velike opasnosti. U njihovom slučaju na njih je krenula velika vojska »veliko mnoštvo Aramejaca« (20:2). Nakon što su ponizno zamolili Boga za pomoć, kralj Jošafat je odredio pjevače koji su krenuli u bitku ispred naoružanih ratnika. Pjevali su: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!« (r. 21) Kad su to čuli protivnički su vojnici počeli napadati jedni druge i međusobno se poubijali.
Slaviti Boga usred nevolja znači pobijediti svoju prirodu. Skloniji smo tome da se branimo, smišljamo što učiniti ili se počnemo brinuti. U svakom slučaju, slavljenje može zaštititi naše srce od opasnih misli da sami možemo riješiti problem. Podsjeća nas na ono što su Izraelci naučili: »Taj boj nije vaša stvar, nego Božja« (r. 15, K. S.).
– Jennifer Benson Schuldt
Bez obzira na to što je ispred nas, Bog je uvijek iza nas.