Dobrodošli natrag

Pročitajte: Nehemija 9:7-21
7 Ti si, Gospodine, Bog
koji si izabrao Abrama
i izveo ga iz Ura u Kaldeji
i dao mu ime Abraham.
8 Ti si pronašao da je njegovo srce vjerno prema tebi
i sklopio si s njim savez
da ćeš dati njegovim potomcima zemlju Kanaanaca,
Hetita, Amorejaca,
Perižana, Jebusejaca i Girgašana.
I ti si držao svoju riječ; jer ti si vjeran.

9 Ti si vidio nevolju naših otaca u Egiptu,
čuo si njihovo zapomaganje na Crvenom moru.
10 Ti si činio znake i čudesa na faraonu,
na svim njegovim slugama
i na svem narodu njegove zemlje.
Jer si znao da su obijesno postupali s njima.
Tako si stekao sebi ime,
tako veliko kao što je danas.
11 Ti si razdijelio more pred njima
te prijeđoše posred mora suhim putem.
A njihove progonitelje bacio u dubinu
kao kamen u silne vode.
12 Danju si ih vodio stupom od oblaka,
a noću ognjenim stupom
da im rasvijetliš put kojim su išli.
13 Tada si sišao dolje na Sinaj,
govorio si s njima s neba
i dao si im pravedne zakone,
pouzdane naputke,
dobre uredbe i zapovijedi.
14 Ti si im objavio svoju svetu subotu
i dao si im, preko svojega sluge Mojsija,
zapovijedi, odredbe i zakone.
15 Dao si im kruh s neba kad su bili gladni
i vodu iz stijene kad su bili žedni.
Zapovjedio si im da uđu
i zaposjednu zemlju
za koju si bio na zakletvu podigao svoju ruku
da ćeš im je dati.

16 Ali oni, naši oci, radili su drsko,
bili su tvrdokorni
i nisu slušali tvojih zapovijedi.
17 Ne htjedoše slušati
i nisu se spominjali tvojih čudesa,
što si ih činio za njih.
Oni postaše tvrdoglavi,
izabraše sebi poglavara
i htjedoše se vratiti u Egipat, u ropstvo.
Ali ti si Bog koji oprašta,
milostiv i milosrdan,
strpljiv i bogat dobrotom.
Nisi ih ostavio.

18 Štoviše, kad oni napraviše
sebi liveno tele i kad rekoše:
Ovo je tvoj Bog
koji te izveo iz Egipta
– kad počiniše velike hule –
19 u prebogatom svom milosrđu
nisi ih ostavio u pustinji.
Stup od oblaka nije od njih odstupao
da ih vodi putem danju,
niti ognjeni stup
da im noću osvjetljuje put
kojim su trebali ići.
20 Dao si im svoj dobri duh
da ih poučava.
Nisi uskratio svoje mane od njihovih usta
i vode si im dao u njihovoj žeđi.
21 Četrdeset godina opskrbljivao si ih u pustinji.
Nisu trpjeli nikakve oskudice.
Njihove haljine ne ostarješe,
i njihove noge ne otekoše.

 

Ali ti si Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom.

Nehemija 9:17

JIM je imao deset godina kad je odlučio slijediti Krista. Petnaest godina poslije njegov je žar splasnuo, počeo je živjeti za sadašnji trenutak i usput stekao neke loše navike. Zatim mu se život raspao. Imao je problema na poslu. Gotovo su mu istodobno umrla tri člana obitelji. Počeli su ga salijetati strahovi i sumnje te se činilo da mu nema pomoći. A onda je jednoga dana pročitao Psalam 121:2: »Pomoć mi dolazi od Gospoda koji stvori nebo i zemlju.« Te su riječi pobijedile strah i zbunjenost i našle put do njegova srca. Vratio se Bogu, molio da mu pomogne i Bog ga je uslišao.

Jimovo duhovno putovanje podsjeća me na povijest drevnog Izraela. Izraelski narod imao je jedinstven odnos s Bogom – bili su njegov odabrani narod (Nehemija 9:1-15). Naravno, dugi su se niz godina bunili i odbacivali Božju dobrotu, odvraćali od njega i slijedili vlastiti put. Ipak, kad su mu se vratili i pokajali se, vidjeli su da je on »Bog koji oprašta, milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat dobrotom« (r. 17).

Te nas božanske osobine ohrabruju da se iznova približimo Bogu – čak i nakon što odlutamo od njega. Kad ponizno odbacimo neposlušnost i prihvatimo Božje zapovijedi, on pokazuje suosjećanje i ponovo nas prima u svoj zagrljaj želeći nam dobrodošlicu.

– Jennifer Benson Schuldt

Bog nas uvijek dočekuje raširenih ruku.