Ne sasvim prazni
jer je vječna ljubav njegova!«
2 Tako nek govore otkupljenici Gospodnji,
koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ
3 i skupio ih iz svih zemalja,
od istoka i zapada, od sjevera i juga!
4 Lutahu u pustinji, u pustoši,
ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili.
5 Izgladnjeli i žeđu izmoreni,
duša je posustajala u njima.
6 Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu
i on ih oslobodi od njihove nevolje.
7 Izvede ih na pravi put
koji ide u mjesto prebivanja.
8 Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za njegova čudesa sinovima ljudskim!
9 Jer je utažio grla ožednjela,
napunio je okrepom dušu izgladnjelu.
Jer je utažio grla ožednjela, napunio je okrepom dušu izgladnjelu.
Psalam 107:9
NAŠA unuka Julia prošlo je ljeto provela radeći u jednom sirotištu u Ugandi. Zadnji radni dan iskoristila je da se oprosti sa svakim djetetom. Mala djevojčica imenom Sumaya bila je jako tužna i rekla joj: »Sutra ti odlaziš. Sljedećeg tjedna će otići i druge tete.«
Kad je Julia potvrdila da stvarno odlazi, Sumaya se na trenutak zamislila i zaključila: »Ali mi ćemo biti prazni. Nitko neće ostati!« Julia se opat složila. Djevojčica se ponovo zamislila i nastavila: »Ali Bog će biti s nama pa nećemo biti sasvim prazni.«
Ako smo iskreni, znamo kako je to biti »sasvim prazan«. To je praznina koju prijateljstvo, ljubav, seks, novac, moć, popularnost ili uspjeh ne mogu ispuniti. To je čežnja za nečim neobjašnjivim, nečim nevjerojatno dragocjenim ali izgubljenim. Svaka dobra stvar može podsjetiti, potaknuti i probuditi u nama još veću želju za neuhvatljivim »nečim više«. Najbliže što možemo doći je nagovještaj, izraz lica, slika, prizor… I onda nestane. »Najviše imamo dok nešto želimo«, rekao je C. S. Lewis.
Stvoreni smo za Boga i ništa manje neće nas zadovoljiti. Bez njega smo svi mi prazni. Jedino on utažuje grlo ožednjelo i krijepi dušu izgladnjelu (r. 9).
– David Roper
Sreću i mir nećete naći nigdje osim u Bogu.