Umijeće suosjećanja
… bratskom ljubavlju ljubite jedan drugoga; … Budite radosni u nadi; u nevolji budite strpljivi; u molitvi budite postojani!
Rimljanima 12:10,12
»TRN ti se zabio u stopalo – zato ponekad plačeš noću«, napisala je Catherine iz Sienne u četrnaestom stoljeću. Nastavila je: »Neki na ovom svijetu ga mogu izvaditi. Potrebnu vještinu naučili su od Boga.« Catherine je posvetila svoj život njegovanju te »vještine«, a i danas ju pamte po izvanrednoj empatiji i suosjećajnosti prema drugima u njihovoj boli.
Ta slika boli čije uklanjanje zahtijeva nježnost i vještinu urezala mi se u pamćenje. To je živopisan podsjetnik na to koliko smo složeni i ranjeni, na potrebu da kopamo dublje kako bismo razvili pravu suosjećajnost prema drugima i sebi.
Ili, kako to opisuje apostol Pavao, ta nas slika podsjeća da voljeti druge poput Isusa zahtijeva više od dobrih namjera i dobrih želja. Zapovijeda: »Ljubite srdačno jedan dugoga… Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni!« (r. 10,12, K. S.) Biti spreman samo se radovati »s onima koji se raduju« već i plakati »s onima koji plaču!« (r. 15)
U slomljenom svijetu nema neozlijeđenih – bol i ožiljci duboko su u svakome od nas. Ali još je dublja ljubav koju nalazimo u Kristu; ljubav dovoljno nježna da izvuče to trnje melemom suosjećajnosti, spremna zagrliti i prijatelja i neprijatelja (r. 14) kako bi zajedno pronašli iscjeljenje.
– Monica La Rose
Bože, hvala ti što nas učiš da budemo tu za druge.