U tom je ljubav; ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svojega Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.

1 Ivanova 4:10

KAD je Zac imao dvije godine, spotaknuo se, pao i udario glavom o naš kućni prag. Duboka posjekotina duž obrve bila je dovoljno ozbiljna da zahtijeva odlazak u bolnicu i šivanje.

Iako je dobio sredstvo za smirenje i otklanjanje boli, Zac se i dalje migoljio i plakao dok su obrađivali ranu. Osjećao sam se bespomoćno i želio sam s njima zamijeniti mjesto.

Poslije sam shvatio da je moja želja da se zamijenim sa Zacom način na koji Ivan opisuje ljubav u svom prvom pismu. »U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe« (r. 10, K. S.). Bog je vidio našu bol, zbog našega grijeha i slomljenog svijeta u kojemu živimo. No umjesto da samo želi učiniti nešto u vezi s tim, poslao je Isusa – svoga jedinog Sina – da zauzme naše mjesto i uvede nas u novi život. Na križu je Isus umro smrću koju je zaslužio naš grijeh. Platio je za svaku nepravdu i nosio svu našu sramotu u svom tijelu kako se nikada ne bismo morali suočiti s vječnim posljedicama. Sada možemo živjeti »po njemu« (r. 9).

Ako ikada posumnjamo da nas Bog voli, ne trebamo gledati dalje od križa. Ivan opisuje tu skupocjenu žrtvu ovim snažnim riječima: »U tom je ljubav…«

– Chris Wale

Isus nas je vidio izgubljene u grijehu i spasio.