Opraštanje i zaboravljanje

Pročitajte: Izaija 43:18-25
18 A ljudi se pobojali kad su bili vođeni u Josipovu kuću, te pomisliše: »Zbog novca što je prvi put bio natrag stavljen u naše vreće vode nas ovamo unutra, da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda zarobe.« 19 Zato pristupiše k upravitelju Josipove kuće, progovoriše mu na kućnim vratima 20 i rekoše:
»Molimo, gospodaru! Mi smo već jedanput došli ovamo da kupimo žita. 21 Kad dođosmo u prenoćište i otvorismo svoje vreće, nađoše se novci svakoga od nas odozgo u vreći, naši novci po punoj svojoj težini. To mi sad donosimo natrag. 22 A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo žita. Ne znamo tko nam je to stavio naše novce u naše vreće.«
23 On odgovori: »Budite mirni! Ništa se ne bojte! Bog vaš i Bog oca vašega tajno je stavio blago u vaše vreće. Novce sam vaše primio u redu.« Tada im izvede Šimuna.
24 Nato uvede ljude u Josipovu kuću, donese im vode da u njoj operu sebi noge, a njihovim magarcima položi sijeno. 25 Uto oni pripraviše dar, prije nego Josip dođe u podne, jer su bili čuli da će oni ondje ručati.

Ja sam, ja koji uništavam tvoju krivnju zbog sebe i tvojih se grijeha više ne spominjem.

Izaija 43:25

JILL Price je rođena s hipertimezijom: sposobnošću da se iznimno detaljno sjeća svega što joj se ikada dogodilo. Može se sjetiti svega što je vidjela ili doživjela.

TV emisija Nezaboravljeno temelji se na priči o policajki Jill s hipertimezijom – što joj daje veliku prednost u kvizovima i rješavanju zločina. No njoj to nije baš zabavno. Ne može zaboraviti trenutke kada su ju kritizirali, kada je doživjela gubitak ili učinila nešto zbog čega je duboko požalila. Ona sve to iznova i iznova ponavlja u svojoj glavi.

Naš Bog je sveznajući (možda neka vrsta božanske hipertimezije): Biblija nam govori da njegovo znanje nema granica. A ipak u Izaiji otkrivamo nadasve ohrabrujuću istinu: »A ja, ja radi sebe opaćine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem« (r. 25, K. S.), kaže Bog. Poslanica Hebrejima to još veše naglašava: Mi smo »posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek… A gdje su grijesi oprošteni, tu nema više prinosa za grijeh« (Hebrejima 10:10,18).

Kad priznamo svoje grijehe Bogu, možemo ih prestati uvijek iznova ponavljati u svom umu. Trebamo ih pustiti, baš kao što on čini: »Ne mislite samo na ono što se prije dogodilo!« (Izaija 43:18) U svojoj velikoj ljubavi, Bog izabire ne sjećati se naših grijeha. Upamtimo to.

– Kenneth Petersen

Bože, hvala što oproštaš i zaboravljaš naše grijehe.