Svjetlo nade
tako moja duša čezne za tobom, Bože!
3 Duša moja žeđa Boga, Boga života;
kad ću doći i gledati lice Božje.
4 Moje suze su mi jelo danju i noću,
dok me svaki dan pitaju: »Gdje je tvoj Bog?«
5 Tada se spomenem
i duša mi se ražalosti,
kako nekoć hodih u mnoštvu,
predvodeć ih k domu Božjemu,
uz klicanje i hvalospjeve blagdanskoga mnoštva.
6 Zašto si klonula, dušo moja;
zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
7 Žalosna je u meni moja duša
zato te se spominjem iz zemlje Jordana i Hermona,
s brda Misara.
8 Bezdan doziva bezdan šumom tvojih slapova;
svi tvoji valovi i vode prešli su preko mene.
9 Danju dariva Gospod svoju milost,
a noću pjevam mu pjesmu,
molitvu k Bogu mojega života.
10 Reći ću Bogu, svojoj stijeni: Zašto si me zaboravio?
Zašto idem žalostan dok me neprijatelj muči?
11 Kroz kosti struji mi poruga mojih tlačitelja
dok me pitaju svaki dan: »Gdje je tvoj Bog?«
12 Zašto si klonula, dušo moja; zašto uzdišeš u meni?
Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog.
Uzdaj se u Boga se jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
Psalam 42:12
SJAJNI crveni križ moje majke trebao je visjeti pokraj njezina kreveta u centru za oboljele od karcinoma. Trebala sam se pripremati za posjete tijekom božićnih blagdana između njezinih zakazanih tretmana. Sve što sam željela za Božić bilo je još jedan dan s mamom. Umjesto toga, bila sam kod kuće… i stavljala njezin križ na umjetno božićno drvce.
Kad je moj sin Xavier upalio lampice, šapnula sam: »Hvala.« Rekao je: »Nema na čemu.« Nije znao da zahvaljujem Bogu što je upotrijebio treperave žaruljice da usmjeri moje oči prema vječnom Svjetlu nade – Isusu.
Pisac Psalma 42. iskazao je svoje najiskrenije osjećaje Bogu (r. 2-4). Priznao je svoju potištenost i čežnju. Nakon toga je ohrabrio čitatelje: »U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!« (r. 6, K. S.) Iako shrvan tugom i patnjom, psalmistova je nada sjala kroz sjećanje na Božju vjernost (r. 7-11). Završio je propitujući svoje sumnje i potvrđujući otpornost svoje pročišćene vjere: »Zašto si klonula dušo moja; zašto uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! (r. 12)
Mnogima od nas božićno vrijeme budi i radost i tugu. Srećom, čak se i ti izmiješani osjećaji mogu pomiriti i iskupiti kroz obećanja istinskog Svjetla nade – Isusa.
– Xochitl Dixon
Isuse, hvala što nas nosiš i u vremenima tuge i radosti.